Sporna Dijaspora

Pishem ovaj blog da ostane zapis moj o meni a Meshi hvala na lijepim rijechima. peace.

03.08.2015.

A perfect Day (ili kako je chovjek hajvan)

Fali mi malo onaj privid anonimnosti na blogu. Pogledah juche A Perfect Day, glumi Fedja Stukan. Film bezze, al' mi drago bilo vidjeti Fedju na velikom platnu, right next to Tim Robbins and Benicio Del Toro. Poslije filma u kafanu pa neko reche "joj sutra na posao" i kao sjebada je to, svi mi ono "joooj, jes fakat..." Onda, malo i pod utiskom filma, sjetih se kako sam nekad u ratu mashtao da mi je da zhivim u normalnom gradu, da imam normalan posao i pristojno zaradjujem, da voda dobro teche kada otvorim chesmu i sve ono ostalo shto redovno zaboravljamo svake nedelje i mi i dalje mrzimo jebenu nedelju zbog ponedeljka. Koji je chovjek hajvan...

27.02.2015.

Imal' nas?

Petkom obichno ne podnosim ljude. OK, ovo mi nije bash trebalo... Petkom mi je u preduzechu casual day, daklem ne moramo se oblachiti u uobichajeno biznis izdanje. I tako zadnjih recimo deset godina, svaki petak je tako. Ovaj petak, dakle danas, je bilo prvi put da sam zaboravio da je casual day i ko levat dodjoh u preduzeche u odijelu i to govori samo jedno, a to je da sam overworked, da sam overstressed i da mi treba da konachno dobijem koje milionche na lotu pa da konachno mogu da se posvetim skupljanju salveta, dugim shetnjama po plazhi, chitanju ITD-a, sakupljanju postera, pravljenju Pinokija, uchenju Shpanskog, gledanju filmova duzhih od tri sata, gledanju filmova duzhih od dva sata, skidanju solazha (na gitari), hikovima ponedeljkom i ostalim bezveznim aktivnostima, you get my point...

Uglavnom, drago mi je shto se blogger ne gasi, neka me ovdje, a neka i vas, ako je josh iko ost'o.

07.05.2014.

Retrospektiva

Negdje krajem maja 1990-te godine u Sarajevu, samo nekih 300 metara od veleljepne gradske Vijechnice koju ce par godina poslije progutati plamen, sjedim na stolici pored sechije na kojoj lezhi moj tada vech teshko bolesni dedo, otac moje majke, moj idol, bar koliko mi i otac. On lezhi budan a ja mu naglas chitam naslove, a po potrebi i chlanke iz novina jer on od teshke bolesti vech nije u stanju to sam da radi.

To je chovjek koji je pamtio kako je austro-ugarska vojska harala po Sarajevu i kao djechak krao duhan i tabakere koje je vojska izbacivala na ulicu kroz prozore kucha imuchnijih Sarajlija. Dobro je on zapamtio i Ustashe i Domobrane u onom drugom ratu, a zapamtio je i Valtera i to uzhivo u onom Shibinom filmu kada Batu-Valtera ganjaju Shvabe kroz dedinu mahalu (Nadmlini), a on mrtav-hladan silazi niz kaldrmu sa francuzicom na glavi, u odijelu i cekerom u ruci i ide u pekaru po somune ne obaziruchi se na svu tu frku oko snimanja, glumce, uniforme i kamere... Ni svjestan tada nije bio da che ga kao sluchajnog statistu mozhda upratiti i milioni Kineza u kinima ("Kinezi u kinima" :) ) koji su zdushno navijali za Valtera i mrzili tu kapitalistichko-nacional-socijalistichku bagru.

I skeniram mu ja tako naslove u "Oslobodjenju" i prochitam neki o tek oformljenim nacionalnim strankama muslimanskog i srpskog frishko osvijeshtenog nacionalnog korpusa na shto se on zainteresuje i upita me da mu prochitam chitav chlanak. Sve shto je rekao kada sam zavrshio bilo je "neche to na dobro izachi" a ja evo i dan danas se pitam zashto ga nisam ozbiljno shvatio i vech tada razgulio iz tog pakla. Djeco, slushajte roditelje i starije!


Stariji postovi