Sporna Dijaspora

Pishem ovaj blog da ostane zapis moj o meni a Meshi hvala na lijepim rijechima. peace.

30.07.2011.

Aurora Borealis

Siguran sam da postoji neka staaara mudrost koja kazhe kako valja i treba pratiti znakove koji ti se ukazuju, neshto poput pishchevih znakova pored puta, znakova na zidu, saobrachajnih znakova i tome slichno.

Dodje mi dvd u ruke, film zove se Aurora Borealis, tada ne imadoh pojma shta je uopshte ta, ko je uopshte ta Aurora Borealis, a bome nije me ni zanimalo bash. Medjutim film do danashnjeg dana josh ne pogledah, izburnirah ga kao i stotinu drugih filmova koji chekaju na red da se smilujem i poklonim im malo svog dragocijenog vremena. I onda chitajuchi Scar Tissue, tu narkomansko-seksualno-muzicharsku ispovijest Anthony Kiedis-a, ponovo Aurora Borealis (u daljem tekstu "AB") mi se ukazhe tako shto je Mr. Anthony spomene kao jednu od destinacija njegovih chestih bijegova od droge i okruzhenja koje ga je uvijek iznova i neminovno tjeralo njoj, drogi.

Udica je bachena.

Dakle film josh ne pogledah, nije ni bitan, bitna je ona sama i ja koji joj prilazim, zastajem pred velichanstvenom igrom fotonskih chelija atmosfere i magnetnog polja zemljinog pola (sjevernog ili jozhnog, josh nisam odluchio), poput zaledjenih partizana na Igmanu 1942. koje na zamrznutoj ledini odledjuju prvi sunchevi zraci. Pored same smrti, mislim da je susret sa AR prvi najblizhi susret sa prirodom, svemirom ili Bogom, zavisi kako ko na to vech gleda.