Sporna Dijaspora

Pishem ovaj blog da ostane zapis moj o meni a Meshi hvala na lijepim rijechima. peace.

03.09.2011.

Jack of all trades, master of none

Imam tendenciju da zbog tvrdoglavosti ili samodestruktivnog nagona razjebem stvari koje volim. Nemam od toga neke koristi, osim tih par kratkih ali slatkih trenutaka prividne slobode a onda sve po starom. Gradim da bih rushio. Dodaj na to josh i blagu depresiju i neurozu sa kojom neuspjeshno pokushavam da se borim i vasha majka me sigurno ne bi pozheljela za zeta. Do sada sam vikendom barem kuhao ali otkako dobih negativne kritike od vlastite mi zhene na kee-see-ming (meni bash bio dobar), ovaj dzejmi oliver u meni se izgubio bez traga i postao sam otuzhno-degradirani perach sudja.

Subote su moji bosanski dani. Tada ujutro uz kafu slusham radio em, odvedem djechurliju na karate a ja skoknem da trafike i kupim posljednje izdanje australsko-bosanskog sedmichnjaka, pa u bosanski granap po fruktalove sokove i suha rebra za graha. A ispred granapa dva tri stola oko kojih kahvenishu Bosanci, primijetih da nikad nema zhena u njihovom drushtvu, a shto che im one, jel, njihovo je mjesto u kuchi, valja skuhat, oprat. Dok ulazim u granap svaki me od njih pogleda, u fazonu dal me zna - ne znal me i to je potpuno normalno za Bosance, da im ne bi shta promaklo. Ovi anglo likovi nisu takvi, njima valjda sve promiche, shta li, pa dok sjede u kafani gledaju pravo jedni u druge, a pored njih mozhe svijet da se rushi menshchini da oni to ni pogledom ne bi propratili. Josh samo fali da nabavim kakvu kacu (kaca - ono od chega djeca prave bubnjeve) pa zimi kiselim kupus i eto ga pravi dijasporac-boshnjo. Ostalih 6 dana nisam bash neki Bosanac tachnije nisam nishta konkretno. Vishe sam polu-Bosanac, polu-Australac, jack of all trades but master of none. Juche smo moj prijatelj i ja podijelili sebi nadimke Kulenko i Funda. Ja sam Kulenko jerbo sam kao liberalni musliman kome je slavonski kulen omiljeni suhomesnati proizvod, a on je Funda jerbo je prikriveni desnokrilni fundamentalista intelektualac, kurac-palac, pa mu tepam Funda.

No, da se vratimo mojoj mizeriji... Mislim da mi je jedina shansa da se prijavim na kakav talent show koji prima djuturume i tako pokusham da dozhivim svojih pet minuta, kad vech predamnom ne stoji zhivot cijeli. Vech se vidim na tv-monitoru kako stojim pred mikrofonom, polu-bosanac, polu-australac loshih zuba i rijetke kose shto se znoji pod reflektorima i konta shta mi je ovo trebalo. Ima taj jedan show zove se The Voice i u njemu vidim svoju shansu. Njih chetvoro koji ocjenjuju takmichare i biraju ih u svoj tim su okrenuti bini ledjima tako da ne vide pjevacha kako izgleda i onda ak' mu/joj se dopadne, stisne dugme i tek tada mozhe da se okrene i da pogleda kako taj lik koji pjeva u stvari i izgleda. KOntam, shansa je to bar za drugog kruga.