Sporna Dijaspora

Pishem ovaj blog da ostane zapis moj o meni a Meshi hvala na lijepim rijechima. peace.

28.09.2011.

Rekvijem

Kad se zakashljem sjetim se svoga oca. Srechom nije umro od bolesti plucha, umro je od raka na crijevima. Ne rekoh rahmetli oca jerbo nit je on bio vjernik, nit sam sada ja. Dakle tako je zvuchao njegov kashalj, kao sada moj. That's kinda cool. Neshto shto che me sjechati na njega, pretpostavljam sve uchestalije, dok sam zhiv.
Iskreno se nadam da moja zhena vishe ne chita ovaj blog jer da chita saznache kako chu u nedelju da se odvezem u Sorento, po moguchnosti sam. Tamo je obala okeana od koje bih teoretski i pravom linijom mogao doploviti pravo do Antarktike, da hochu i da mogu. Svi ovi oko mene chekaju lijepo vrijeme pa da izadju negdje u prirodu, a pitam se ja shta to fali odlasku u prirodu po ne tako toplom i sunchanom danu? Shta fali jaknetini, kapi, valovima i vjetru? Kao da moch i nemir prirode nisu jednako velichanstveni kao i topao sunchan dan?

"stojim na obali mora
fijuk vjetra sa ogoljelih strana
huka mora bacenog do žala
i pjesma što place za njom

jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noci
traganje za istinom do koje cemo doci
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom što place za mnom"

(Johan Shtulisson)