Sporna Dijaspora

Pishem ovaj blog da ostane zapis moj o meni a Meshi hvala na lijepim rijechima. peace.

23.09.2009.

Shta slusham i zashto

1) Humbug
Novi album Arctic Monkeys, malo drugachiji od ranijih radova i kazhu za njega da zvuchi kao da Metallica svira Bond, James Bond soundtrack (shaken not stirred).  Ono shto mi se dopada kod AM je shto su pomalo heavy ali ne heavy u seljachkom smislu (urlanje, nitne, duboke pume i crne uske pantole) nego heavy sa kulturnim pjevanjem i lijepim melodijama.

2) Magic
Pretposljednji Bruce Springsteen album.  Volim springstina, volim onu njegovu polu distorzichnu gitaru po kojoj razlvachi one ploveche akorde, zvuchi jednostavno toliko da se chovjeku chini - mogo bi i ja ovako, jes, al ahaaaa...  Nema hita, al chitav album se mozhe slushat.  I to komotno.

3) A Woman a Man walked by
Posljednji uradak PJ Harvey.  Da nemam vech jednu pozhelio bi da mi bude zhena.  Toliko.

4) Live in NY City
The Boss uzhivo.  Vidi pod brojem 2. 

5) Real Gone.
Tom Waits-ov prvi album bez klavira, izdat 2004-te.  Ne znam samo kako chovjek izvuche ovako dobar album nakon skoro 30 godina?  Otkud ti inspiracija frajeru?

A sada je vrijeme da utrnem ovaj winamp i nabijem nogom sve gorenabrojano i odem kuchi, pozhelio sam sina, odosmo shutat onu jajastu footy loptu po hodniku.

21.09.2009.

Nadrealizam i konjizam

Ova sedmica je pochela zajebano, osam i trideset u sali za sastanke na 40-om spratu velike chiste poslovne zgrade, platforma sa koje se izvrsno vidi pobjeda betona nad travom, a prezentacija na mojim nejakim plechima.  Prezentiram vlasniku preduzecha, vitalnom chikici vlasniku nekih 60-ak kompanija i teshkom nekoliko milijardi realizaciju njegove ideje stare nekoliko decenija.  Tek toliko da bi se dobro osjechao, obuchem svoje najljepshe odijelo, koshulju, kravatu i cipele, ranom zorom "plaknem svoje mubaret ruchice i vas" shto bi reko moj dobri zhike, pa laptop u ruke, usput potkachim i cafe latte (1 sugar) a juche palo i shishanje pa sam tako samodopadnut, podashishan i samouvjeren ushao u lift u kojem mi se uvijek napushe neki mali airbag u uhu dok on nevidjenom brzinom prkosi gravitaciji.
Volim raditi za tog chikicu, a jedan od razloga je shto uvijek dovlachi i zaposhljava dobre koke, tako da ni jutros nije bio izuzetak.  Mlada prodzekt menadzerica silikonskih grudi je otvorila prezentaciju a onda prepustila rijech meni, skromnom boshnji shto se juche kod svastike chuvao alkohola, baklava i tufahija da bi mi glava shto chishcha bila u ponedeonik ujutro.
Na kraju je gazda rekao kako su pokushavali mnogo puta prije (neuspjeshno) to da naprave ali si tek sada ti (i pokaza na mene) uspio to da uradish.  'nuff said, pomislim i diskretno mu se zahvalim.  U ovih zadnjih desetak godina kada se nadjem u ovakvoj i slichnim situacijama chesto se sjetim sebe kako u pet ujutro na Treskavici kopam rovove dok kisha pljushti a na onoj jebenoj lopati jedno 15 kila blata koje jedino mozhesh da skinesh kakvom granom il kurcem, ne znam vech chime.  A uz to josh i proljev imam pa svakih 10 minuta bacim onu lopatu pa u zhbun. 
Mater vam jebem fashistichku.

15.09.2009.

razonoda i ljubav

Chitam svoj stari blog i kontam neka sam ga ukino.

15.09.2009.

All is fair in love And war

Proljeche je.  Znam to po razgolishenim zhenama koje shetaju po ulicama.  I po ludjacima.  Po sebi takodje.
Evo pjesma jednog starog gospodina da vam razjebe ionako loshe raspolozhenje.

11.09.2009.

Prijatno najpametnija! (chest usklik u kantinama nekadashnje JNA od strane pripadnika septembarske generacije)

Pomislih kako je petak popodne i kako je josh svega par sati ostalo do kraja radnog dana i uhvati me jeboguz u stomaku slichan onom na zavrsheteku shkolske godine ili bar polugodishta.  Vecheras vodim hanumu i par prijatelja u pub na pive i svirku druga mi s kojim sam i sam nekada svirao u bendu a onda skontam kako sutra moram na hujom u ranu zoru zakazano vidjenje sa doktorom da mi kaze kako da mi poboljsha protok zraka kroz desnu nozdrvu i tu mi malo splasne taj handoprc u stomaku, chuna ispushe ko dushica al hajd, bar mi ovaj waits-ov "real gone" album bash neshto lezhi.

09.09.2009.

As spiritual as I can be

Upravo je devet sati, devet minuta i devet sekundi, shto bi rekao glas one gospodje kad okrenesh "95", ali kad tome dodash da je danas 09/09/09 sve ti se zavrti u glavi i pozhelish da svim majkama izbrishesh bore, da svuda vlada mir i da se Bosna plasira na Svjetsko prvenstvo.

20.08.2009.

Saradisale Leshochkiot Manastir

Kao da je juce bilo kada sam svechano izjavio kako vikendi brzo prodju ali sedmice zato prolaze jednako brzo i to svaka slijedecha je chini se sve brzha vech je chetvrtak i vecheras bi trebao na hor vjezhbamo za predbozhichni nastup na federation square-u na otvorenom i u srcu grada  dragi moji brizhni boshnjani i europljani ne brinite za moje zdravlje jerbo je decembar ovdje u dijaspori kao shto je kod vas juni a ako bude sreche par dana nakon tog nastupa vash jedini i voljeni dijaspora bi mogao da vam uljepsha svakodnevnicu svojim bivstvovanjem u matici bosni na neodredjeno vreme  planiram autsorsirati sebe i svoju familiju poduhvat slichan kloniranju samo malo zajebaniji jer kod kloniranja nema nazad provjerilo mi krv i kazu da je sve manje vishe u redu samo treba malo vishe da guzim i to brutalnije jer je onda garantirano smanjenje holesterola sa 5.7 na barem 5.5 da draga zhenko ti koja ovo chitash a koja chesh ga nekad valjda primiti u guzove rosne ne bih ja nego mi doktor rekao...

19.08.2009.

automobili, banja luka, biznis i blog

I tako, dok chekam da mi right click otvori context menu na 1.3GB fajlu, vrijeme je da pochnem pisati post.  Chinjenica da ga uchitavam sa usb stika nikakvo opravdanje nije, pa trebalo mu je brat-bratu 30 sekundi. 
Volim kad se lijepo obuchem, tada o sebi mislim da sam najljepshi i najzajebaniji frajer u blizhoj i daljoj okolini.  To traje sve dok se ne pogledam u ogledalo pa skontam da mi je ipak glava malo velika, da mi je frizura poruzhna i da mi se boja navlake na ochnjaku istiche u odnosu na ostale zube tako da ostavljam dojam vampira. 

I pitam se, da li je ofirno da na poslu u WC proshnjiram knjigu???

18.08.2009.

Jedna ura dva pandura

Otkako mi uvalilo blekberi sada provjeravam fejzbuk i u sedam sati ujutro dakle dok serem.  Prozvao me "blesavi" jedan moj stari drug chiji je brat ostavio komentar na jednu djanijevu sliku i rekao "isto dave grohl".  A onda sam uletio u svoje najljepshe odjelo, kravatu, sendvich i Kebinu "Vektru" strpao u torbu i pravac ballarat road gdje me cheka bus.  Random na ipodu je jutros bio sjajan, a tome je vjerovatno doprinijelo to shto sma sinoch izbrisao chitav library i ponovo ga importovao i ruchno odabrao novih 1400 kompozicija da me uveseljavaju na putu od kuche do posla i obratno.
Postao sam stari senzitivni manijak koji je skontao da mu je svaki trenutak u zhivotu bitan pa maltretira svog sedmogodishnjeg sina prenaglashenom ljubavlju chemu se mala stoka uopshte ne buni nego kao da viche "daj josh, daj josh". 
Chujem da je onaj momak, konobar shto je ubijen, sin od prijatelja moje sestre, kojeg sam i sam poznavao.  Neke ljude bash u zhivotu svashta snadje.  Prvo je nekako i negdje josh prije rata izgubio oko, pa u ratu bio zarobljen od mile nam vojske pravoslavnog entiteta, a evo sada mu ubiju sina.
A sad odo popraviti invojse i tako zaraditi para za zheninih cipela i za sinovih paketa slikica.  Ja bih najradije te pare troshio na kurve i skupa auta, al dje chu to....

12.08.2009.

JUtjuB je mnogo bolja zabava nego televizija

02.07.2009.

Josh da imam fendera

Slusham ovaj Dzonijev solo na Balkanu (ne pitajte me otkud slusham balkan molim vas) i kontam kako je merachki i kako bi ga volio navjezhbat pa da i ja 'nako.  Kaze meni moj drug "pjevvvaaaach" slushajuchi me jednom tako kako kukam shto nemam elektrichnu gitaru - pa shto ne kupish sebi jednu? (uvijek je bio pragmatichan)   Ne znam kakvu sam mu vadionu odvalio ali chinjenica je da nisam znao shta da mu kazem jer tada onako uhvachen na foru nisam uspio formulisati taj mazohizam.  Sada mi je jasno da bi mi kupovina elektrichne gitare rasplinula josh jedan san, a kako chu ruku na sebe, jelte... 

p.s. redovni chitaoci su sigurno obratili pazhnju i upratili ponovnu upotrebu glagola "kontati", shifra - jedan od prethodnih postova.

26.06.2009.

Dzidzi midzi, al jebi ga.

Vechinu onih bitnijih stvari sam uspio shto raspraviti shto protabiriti sa svojim ocem prije nego shto je umro ali ima jedna koju nisam uspio i mislim da ce zauvijek ostati nerazjashnjena.  Vratichemo film unazad u moje djetinjstvo, kraj sedamdesetih ili pochetak osamdesetih, ne sjecham se tachno vishe.  Otvoren je UPI-jev hotel na Koranu na Palama, a moj stari kao radnik Upi-ja imao je nekakav zheshchi popust pa je poveo mene gdje smo sedam dana uzhivali u prirodi te novoj i za tadashnje prilike luksuznoj gradjevini u kojoj smo igrali shaha i provodili sate u kuglani, bazenu...  A onda se prochuo glas da je u hotel na par dana doshao niko drugi nego fudbalska legenda Safet Sushich.  Sjecham se tog trenutka kada sam ga ugledao, on u majici i u bermudama a noge nekako shiroke i debele bash ko u Papeta.  Meni su u tom trenutku kroz glavu prolazili svi oni dotadashnji papetovi golovi za Reprezentaciju, dva Madjarima, po tri Italiji, Argentini i Rumuniji kada smo ih ono u Bukureshtu uzeli 6:4.  Bio je to period Papetovog oporavka od operacije meniskusa.  Sjecham se od rijechi do rijechi izjave jednog klinca shto je stajao pored mene kako je rekao "loshe pliva Safet Sushich", on ga navodno gledao u bazenu, ali nishta mi nije moglo pokvariti tu charoliju.  A  onda par dana nakon toga, josh dok smo bili u tom hotelu,  stari mi pokloni knjigu o Safetu Sushichu koju je napisao Milan Zhdrale, tadashnji sportski novinar Oslobodjenja.  U knjizi je bila posveta "Dijaspori od Safeta Sushicha" a ispod toga datum.  Mojoj srechi kraja nije bilo.  Stari mi je rekao da mi je Pape lichno potpisao tu knjigu, a ja mu nekao nisam vjerovao i sve sam mislio da su mi to u dobroj namjeri podvalili on i njegov jaran.  Ta nevjerica je vjerovatno bila uzrokovana predobrim rukopisom za jednog fudbalera (kitnjasti rukopis pisanih slova) a i ranijim podvalama moga oca koji me nekada znao slati u "kuhinju da vidim jeli on tamo" ili prichama o izvjesnom golubu koji me shmeka sa simsa nasheg prozora dok je on na poslu a onda me cvika kako sam taj i taj belaj po kuchi napravio.
Svojih par, a za mog oca zadnjih odlazaka u Sarajevo sam koristio da prodiskutujemo sve ono shto bi svaki sin sa ocem htio da razjasni jer sam znao da mu nije josh puno bilo ostalo i uglavnom smo se dotakli svega bitnog, ali su mi ova knjiga i ta posveta nekako promakli. 
Shto se Google-ta tiche ta knjiga kao da nikad nije ni postojala, a chak i o Milanu Zhdrali malo chega ima, ali ja sam je prochitao bezbroj puta i u njoj sam uzhivao mozhda chak i vishe nego u crtanom romanu Blekovo djetinjstvo ili AC/DC albumu Back in Black.
Pariz ti je dao sebe, dio neba zauvijek.

24.06.2009.

Hare Krishna, Hare Krishna, Krishna Krishna, Hare Hare....

Hej Gara, gara, garish li se Gara, koshto si se Gara garila nekada....  Stara dobra narodna poezija u novom aranzhmanu Gorana Bregovicha.  Mnogima se ne svidja a meni Shljivovica svira u ushima svako jutro dok idem na posao i uljepshava mi pomalo ova hladna jutra, poglede na ambiciozne Indijce i Kineze i razmazhene depresivne bijelce dok se svi skupa klackamo vozilima javnog prijevoza. 

Danas sam na pauzi za ruchak otishao u jednu starinsku knjizharu ali ne da bih neshto kupio niti zato shto sam kobajagi nachitan vech da se malo smirim.  Mozhda nekome kakva bogomolja ima isti efekat, meni eto ova knjizhara.  Slichan efekat je na mene ostavio juche i ovaj jedan Hare Krishna restoran koji ostavlja dojam zajednice i menze.  Umjesto salveta na stolovima je par harekrishna knjiga koje listash dok prezhivash ljutu vegetarijasku hranu, tu negdje na spratu je i yoga centar a interesantno je i to da imaju stalni meni (menu) tako da che te uvijek isto jelo zapasti ako tu recimo dolazish uvijek istim danom u sedmici:

Monday        Satay Vegetables & Jasmine Rice     Raisin Halava
Tuesday        Sambar & Brown Rice            Peach Halava
Wednesday    Chickpea/Spinich Subji & Jasmine Rice    Cherry Halava
Thursday    Malaysian Curry & Brown Rice        Orange & coconut
Friday        Thai Curry & Jasmin Rice        Pineapple Halava
Saturday    Chickpea Subji & Special Rice        Banana Halava

Juche sam dakle jeo Sambar sa smedjom rizhom i ljutinu zaljevao njihovim Lassi jogurtom, a onda sve to zasladio sa Peach Halava-om.  Sve bi to bilo divno i krasno da dva dana zaredom prije toga kod kuche nisam jeo grah sa suhim rebrima tako da sam sinoch prdio ko lud a zhena i dijete su od mene bjezhali gnushajuchi se "moga ponashanja".  Danas pijem kamilicu.

22.06.2009.

Znash da dijaspora vaga...

Sve kontam najbolje je ne razmishljati mnogo jerbo shto vishe razmishljash vishe se uplichesh u vlastite mrezhe, zhivi pijesak i slichne zamke.  Jebi ga, hochu malo da mi bude lijepo a i gore u isto vrijeme.  Ne mislim na "gore" kao suprotno od "dole" nego "gore" kao suprotno od "bolje".  E sad kako to "lijepo a gore" - ko zna zna, ko ne zna shta chu mu ja. 

Poshto je blog izgleda jedino mjesto gdje ja kontam, a po broju postova se vidi da fakat malo kontam, dakle kontam kako ne treba prestati pisati blog nego samo treba prestati chitati vashe blogove i problem rijeshen, a prema vlastitom se odnositi kao prema jedinom postojechem blogu.  Pisao sam do sada nekoliko puta, tachnije pominjao kako je ono najvishe shto me nervira shto ste svi nekako isfiltrenisani u pichku materinu.  Evo recimo moj drug sonshi, ja njega znam vech dugo godina i znam da je to jedan vrstan klikerash i svestran lik, moj omiljeni basista josh iz doba srednje shkole, sada evo josh i kapetan bele ladje ali nekako nigdje da pokazhe da je ljudsko biche i da prizna da i on ponekad ima zhute gache, majka mu stara... 
O Samohranoj djevi da ne pricham.  Na vecheg putopisca i vecheg Zuku Dzunhura od rahmetli Zuke Dzumhura josh nisam nabasao. 

Odoh kuchi sad.  

03.06.2009.

ravnotezha

i to nije bila gospodja psihologinjca nego je bila gospodja iz njihovog fajnens dipartmenta koja je pomalo bila ranjiva, kao srna, valjda joj je sve to bilo malo intimidating, sav taj aj-ti and all that jazz pa je doshla i sa malim tefterom i olovkom.
ja sada malo usporavam, ko im jebe mater kapitalistichku koriste recesiju da radnike upregnu josh jache, da im zabiju mamuze u sapi i da ih bichuju.  ja sam chovjek od ravnotezhe mene ako upregnesh ja chu da radim kao crnac, ali onda chu to sve da nadoknadim ovako, pishuchi blog na radnom mestu, sa slushalicama na glavi pa 4000 pjesama na random.
krmecha gripa.  STOP. jedan lik iz firme je u karantinu jerbo mu je navodno kcherka zarazhena.  STOP. perem ruke cheshche nego inache. STOP.
kad sam bio mlad mislio sam da me bog osim eventualno za muziku nizashta nije dao i da nechu biti u stanju izdrzhavati sebe a kamoli i josh neku porodicu.  Evo i dan-danas se chudim kako ja to...

01.06.2009.

ako vidish duha nego pet minuta siromah

dobro je uspio sam napravio sam program koji radi sutra je zakazan demo ovoj gospodji psihologinjinici i meni je sve to malo bezveze i chisto sumnjam da che da upali ali gazda mi je obechao uchestvovanje u grupnom putovanju overseas sa najboljim performerima iz firme za tu godinu ako to napravim i ako ga par klijenata implementira a vodi ljude iz svih osam zemalja u kojima posluje a koje se osim amerke i kanade granicama ne dotichu ja sam fasciniran gazdinom pohlepom za profitom mada ipak jednom godisnje odvede ljude sa sobom po namazanim lokacijama sedam dana da jedu piju obilaze i tu i tamo prichaju o biznisu meni i mom direktnom one-up shefu koji je meni odradio posao biznis analista je rekao da ako napravimo software koji che barem par klijenata da implementira da ga podsjetimo da nas povede na 100% club shit moskva istambul las vegas su vech odradjeni u zadnjih nekoliko godina a mogao bih vidish da mu predlozhim kroeshiju da ih odvedem ljeti na Hvar naprimjerrrr e sada fol je u tome shto ja u tu njegovu ideju ne vjerujem i chisto sumnjam da che i ta dva klijenta tu njegovu ideju da prihvate ali mene nekako zabole na putovanje i ne moram da idem a i ako me pozove namuntachu ga na plavi jadran sho kokuz mozhe smisliti tu trava ne raste a sada dragi chitaoci uzmite opet ove rijechi dobro ih izmjeshajte jedno pet do deset sekundi i ostavite da narastu mozhda neshto pametno iz njih i izadje.

29.05.2009.

detonacija vs intonacija. recepti baloni i brashno.

tek kada smo veceras pjevali na poetskoj vecheri brchaka skontam kako su mi raja na horu veoma kul familijarna i opushtena atmosfera a ja sam negdje u sredini po godinama kao shto sam to uostalom i u zhivotu moj haver bafta je znao rechi djevojchicama kada ga pitaju shta je u horoskopu djevica kao i u zhivotu smajli smajli smajli publika nam je nazhalost vishe bila u fazonu chevapa nego gledati tamo neke likove i likice pomalo svechane kako skladno otvaraju vilice i pushtaju glasove omamljena mirisom chevapa iz kuhinje publika je ischekivala vishe chevape i da imaju shta ispirat onom pivom negoli slushati u stamboru na bosforu bolan pasha lezhi kad ga mi vamo zadamo u chetiri glasa svoju dionicu obozhavam a aranzhmane nam je ispisao damir lik koji nam inache daje intonacije i diriguje nam a sada uzmite sve ove rijechi i izmijeshajte ih dobro jedno dvadeset minuta i dobichete kurac da izbijete ochi da prostishhhh

28.05.2009.

Cijela tuzla jednu kozu muzla

Finale lige shampiona vech je odigrano, a ja evo chitav dan izbjegavam vijesti i ljude koji bi mi mogli rechi rezultat i tako sve do vecheras u 10 kada je repriza. 
Imam druga, Sarajliju, koji zhivi i Adelaidu pa se urijetko nekad chujemo, prozborimo koju, upitamo se za zdravlje i slichno.  I kazhem mu kako pjevam u horu, a on che na to "svaka chast", ko to sad neshto... 
I nema nijednog papka, kazem ja shto mu se takodje svidjelo.  I onda nastavim ja o tome te kako imamo probe jednom sedmichno, te ima nas 15-20 svih generacija, pa kako pjevamo u 4 razlichita glasa (ja tenor) i onda mu kazem kako je tu i ona (nekad) mala djevojchica shto je sa Zdravkom Cholichem pjevala Chaje shukarije - ja se zovem ivana, a tata me zove zlato.  rekla sam mami kad porastem i tako dalje...  Kad on che - neeemoj zezat', pa kad je ona bila tu.  Reko josh uvijek je.  Eeee, chuj tooo, veli on.  Ijaaaoo koje sluchajnosti i vako nako....  Ne mozhe se nachuditi on toj nekoj maloj igri sudbine.  Te se mi tu malo ismijasmo i onda pita on mrtav hladan - A kako se ona zove?  Pa Ivana, velim ja, nashta on, a odmah za njim i ja, prasnemo u smijeh.... Pa ja, ja se zovem Ivana a tata me zove Ivanaaaaa... :))))

25.05.2009.

nerviro me, moro sam ga ukinut

volim ove nidje veze naslove.  Evo me.  Zajmio me onaj fejsbuk, pa zapostavih ovu svoju dijasporsku personu.  Zavidim ovoj dijasporki - blogerki koja je kupila kartu u jednom smijeru.  Za Sarajevo.  Zavidim joj na hrabrosti u donoshenju odluke, shto bi politichari rekli.  Ja nemrem da ostavim dijaspore pa to ti je.  Volim ove dijasporske trenutke toliko da ne mogu da ih se odreknem.  al volim, bre, i one sarajevske shto yes - yes.  bila nam jaranica sa novog zelanda, a ustvari soutafrikanka u posjeti na dvije sedmice i to je bio shou.  jedino shto tu nije valjalo je previshe konzumiranog alkohola, ali mirnesa (novozelandjanka) josh ima istanchan ukus za muziku, vrlo slichan mojem, tako da se oinda pitash kako to?  NJoj 25, a meni chetrdeset???  to je jedna od rijetkih, a ako nije i jedini english born ljudi sa kojima nemam onaj srklet koji te hvata svaki put kad si sa nekim koji ne pricha tvoj maternji jezik jer te nervira shto kad prichash tudji jezik ti si malo twisted, mada josh uvijek ti, samo malo prosjechan.,  zarez je tu sluchajno.  trudim se da kucam naslijepo, pa si zadam!  .smajli, smajli, smaljli....:)))))  tatatatira i good bye ameriko... tan-tanaaaaaaa

11.04.2009.

Surfers Paradise

Ne znam koliko vas je do sada imalo priliku da neko vrijeme boravi na trinaestom spratu na pedeset metara od okeana, ali meni je ovo definitivno prvi put.  Vech je pola jedanaest naveche a uhvatila se izmaglica pa prigushuje svjetla sa okolnih hotela.  U dnu, na ground level-u su bazeni, palme i sav shminkeraj od radnji prisutan uostalom i u svim prijestolnicama savremenog kapitalizma - Louis Vuitton, Prada, Gucci, Cartier i tu negdje, u iznajmljenom apartmanu medju poshtenim proleterijatom koji zasluzheno troshi svoje teshko zaradjene dolare ja evo umachem pero u tintu dok u background-u ide Champions League highlights show, ja, onaj isti jado koji se po rovovima guzio godinama I koji ovakav rasplet nije mogao ni da zamisli a kamoli da ga prizheljkkuje kako ce I on jednom kad izbije mir... 

Kupio sam kapu za pet dolara ko Losha samo crnu i namazanu, i pishe neshto nekim lijepim fontom i ide mi dobro uz moju crnu jaknu sa epoletama.

A sve je to popracheno vjechitom bukom okeana i valova od po nekoliko metara koji se tu pod nama prelamaju i slamaju na obalu.  Ne mogu a da mi moja paranoja ne proradi ovdje i podsjeti me kako se plashim visine i kako se plashim ovih klimatskih promijena i vodenih shitova kojima nas konstantno filuju na ekranima nashih teve prijemnika.  Na to samo nadovezi ekonomiju, porast nezaposlenih, zemljotrese shirom planete koji su se desili u zadnjih dvije sedmice i pitam se onda gdje se to moj odmor gubi???????????? 

31.03.2009.

You gonna wanna know

Prije par godina, u ono seretno doba kada je globalno zagrijavanje bilo samo zanimacija dokonih i paranoidih zemljana ostavim svom prijatelju CD pun mp3jeva tadashnje moje omiljene muzike i onda nedavno kaze on meni kako je nashao nekakav folder medju svojim mp3jevima i kaze ne zna shta je ni odakle mu a dobro praaavo...  Kako se zovu?  kaze - Salmonella dub.  Pa reko to sam ti ja krishom podvalio druzhe stari, da nam uljepsha put dok jezdimo u komunizam.

30.03.2009.

Znakovi pored puta

According to Marx, capitalism will inevitably lead to ruin in accordance with certain laws of economic movement. These laws are "the Law of the Tendency of the Rate of Profit to Fall," "the Law of Increasing Poverty," and "the Law of Centralization of Capital."[12] Small capitalists go bankrupt, and their production means are absorbed by large capitalists. During the process of bankruptcy and absorption, capital is gradually centralized by a few large capitalists, and the entire middle class declines. Thus, two major classes, a small minority of large capitalists, and a large proletarian majority are formed.

29.03.2009.

Shta li ovo admin barche, izgubio svoje gache?

Objavio/la ponistra prije -1 godina 11 mjeseci #

jebi ga, ja vazda odem na iskra kranj...

 
Objavio/la dijaspora prije -1 godina 11 mjeseci #
[IMG=http://img509.imageshack.us/img509/2971/blog.jpg][/IMG]
[IMG=http://img509.imageshack.us/img509/blog.jpg/1/w979.png][/IMG]
27.03.2009.

Moj prvi koncert

na koji sam otishao bio je u klubu Sloga, davno prije one shminkerske sloge u koju su uglavnom izlazili oni koji nisu u BB.  Bio je to koncert sarajevskih demo bendova Bonton Baya, Tina, onda band onog dizajnera shto je napravio Trio, a menshchini da mu je gitaru tada svirao stariji Pava i josh nekih kojih se ne sjecham.  U Tini je svirao Zhera, onaj isti shto mu Maajka nudi konjak i Igor, kasnije gitara u Gino Banani, Jabuci i sl.  Specijalni Gost te vecheri bila je zagrebachka Stidljiva Ljubichica u kojoj je bubanj svirala jedna krhka tinejdzerka.  Tada me se najvishe dojmio lik koji je u Bonton Baji svirao gitaru, pa je zavrne oko pojasa, a onda uzme saksofon, pa malo violinu.  Bio je to Niksha Bratosh, kasnije jedno vrijeme najjachi producent u regiji, shto bi se modernim jezikom reklo. 

Evo Japan.

21.03.2009.

Srechko Peh

E, ovaj Sydenham, najnaguzheniji voz ja hvatam svako jutro.  I ko je sada, svastiko, tu peh?  Da sam Jura Stublich i da je ovo 81-a, od toga bih sigurno napisao dobru pjesmu, a ovako bih se najradije kljukushom u glavu. 

Vecheras CHellavom prijatelju (koji by the way uopshte nije chellav) 50-i rodjendan.  Pushtao nam neki dan muziku iz svoje mladosti i pustio Modern Lovers, a ja se zapitah kako me to u zhivotu fulilo?

All fi gures taken from random train headcounts conducted each May over five years for the Government. 

20.03.2009.

Hajd reko da ne serem,,,

16.03.2009.

iGirl

Konachno, izmislili su IGIRL!  Josh to nije savrshenstvo bez mane kakvog ga ja zamisljam, ali pohvalichu korak.  I trud.  Na IPOD touch-u imam aplikaciju u vidu zgodne djevojke koju mogu da zagledam sa svih strana, primichem, odmichem, dodirujem, oblachim, mijenjam boju kose, rasnu pripadnost (vjerujte ovo nema veze sa rasizmom), pritisnem dugme a ona pleshe, a kad protresem ipod zatetura se i kaze "hej bi kerful aj em deliket", a mozes josh da odaberesh i da pricha na Shpanskom pa zvuchi kao da jede zrele vishnje, ili pak Ruski, kao neka snjezhna snjeguljica.

15.03.2009.

wow

Iskreno sam dirnut vashom 5951-vom posjetom.  Hvala vam za svu podrshku koju ste mi dali i hvala vam za sve ove godine i za sve vashe mnogobrojne komentare(280).  Tih 5951 posjeta mi kaze da sve ovo nije uzalud i daje mi snagu da nastavim.  Hvala.

14.03.2009.

Minister rocks with Midnight Oil (kopipejstovano sa BBC news)

Peter Garrett
Garrett took to the stage after a day on the benches in parliament

Australian Environment Minister Peter Garrett left parliament behind to rock with his old band Midnight Oil for victims of the recent bushfires.

The politician and former lead singer performed in Canberra on Thursday for the first of two practice gigs before the Sound Relief concert on 14 March.

Garrett last performed with the group for a tsunami benefit in 2005.

After spending the day in parliament he joked on stage:"The only person who has to go to work in the morning is me."

Before the gig, 55 year-old Garrett told Australian newspaper The Herald Sun: "Getting ready for a big benefit concert means playing lots of songs fast and loud."

'Top form'

Midnight Oil rose to fame in the 80s with hits like Beds are Burning and Blue Sky Mine. Their lyrics were often politically radical, with the album Diesel and Dust calling for Australia to be given back to the Aboriginal people.

The band broke up in 2002 after frontman Garrett announced he was leaving to go into politics.

He was elected to parliament in 2004 and was made Environment Minister three years later.

There was some speculation that the band would select less political tracks now that their frontman is part of the establishment. Nonetheless the band performed anti-mining song Blue Sky Mine and anti-war song When the Generals Talk.

Following the concert, Garrett told online paper The Australian: "The band and audience were in top form last night and I'm feeling fine."

"Any rustiness was well and truly blown out by the end of the first song" he added.

Some 80,000 fans are expected at the Melbourne gig on Saturday. Other acts on the bill include Jack Johnson, Gabriella Cilmi and Wolfmother, with Kylie Minogue as MC.

A second benefit in Sydney, also on Saturday, will be headlined by Coldplay.

The concerts will raise money for victims of Australia's recent natural disasters.

In January and February the worst fires in the country's history claimed 210 lives in the south, whilst floods swept Queensland in February.

13.03.2009.

Regija zove, i opanak i gunj...

<Oil>
Midnight Oil is back!  Bili su aktivni izmedju 1976 i 2002 (25 godina) a onda se raspali pa je pjevach (chelo) osho u politichare, posto chivija, da bi se evo opet sada vratili i sviraju.  Za razliku od vechine besmislenih povrataka kao npr. The Police, Midnight Oil pjesme su i dalje vrlo relevantne te mozhda im i odem na koncert, hajd znaj.
<Region>
Kad smo kod koncerata dolazi nam Zdravko Cholich (Ajlavko Chvorich) u Haustraliju a shto se mene tiche mozhe samo dochi na moju listu izvodjacha sa regiona koje sa ljubavlju nisam ishao gledati.  Ni Bregovichi, ni Bajagichi, ni Balashevichi ni Pushenja, Chorbe ni Jabuke ni Valjci nisu me uspjeli namamiti a bogami niti che.  Jedini "nash" koncert koji sam gledao je MSR (Mostar Sevdah) i to je sve za 12 godina dijaspore.
<preduzeche>
Odjednom imam chetiri developera koji mi raportiraju (shto bi se vojnichkim jezikom reklo) i to mi vrlo prija.  Priznajem da sam oduvijek bio zheljan vlasti i izhivljavanjima nad nizhim bichima.  Da sam se rodio u Starom Rimu bio bih perfektan vladar.  U procesu se trudim da budem fin i da to ne pokazujem mada bi ih najradije slao po cigare, kafu, sendvich ili shta mi vech u kojem trenutku treba.  Ne bi se zhalio ni da mi noge peru u lavoru.  Ovakvi kao ja su najgori, srecha pa nisam bio desetar onomad u JNA, jadna ta mlada vojska....

09.03.2009.

Musculus, musculi (chetvrta deklinacija - us, i, o, um, e o)

Ovakvu upalu bedrenih mishicha nisam imao josh od nekog ranog razreda srednje shkole kada nas je profesor Talich, tadashnji dizach tegova tjerao da u poluchuchechem polozhaju pravimo krugove u fiskulturnoj sali.  Bilo nas je smijeshno tada gledati, nas chetrdesetak a svi odreda imamo upale bedrenih mishicha.
Ova moja, najnovija, je tu uz pomoch Nintenda Wii Fit i sve shto mogu rechi da je Wii Fit bozhje davanje.  Niko ti ne treba, nikom nishta ne plachash, ne morash nigdje da idesh.  Odaberesh sebi trenera (ja sam sebi odabrao trenerku, mladu), radish jogu, vjezhbe za raznorazne mishiche, aerobik, vjezhbe balansa, trchish po prirodi pored vodopada, parkova, srechesh ljude, skijash slalom, letish letove (isto skijashke), a sve to pod instrukcijama mlade gospodje prijatnog glasa.  Pored toga ti josh objasni koje su vjezhbe dobre za koje mishiche, pokazhe ti graph tvog napretka/nazadka i josh kojekakvih dobrota. 
Al zato jutros do posla, isto bogalj.  Umjesto da normalno sjednem na stolicu u busu, ja se bacam na istu i ustajem se pomazhuchi se rukama.  Shega.
Chekam novo izdanje igrice, kazhu one trenerke che se mochi skidat'...

09.03.2009.

21 Decembar 2012

Nisam sujeveran, nisam neshto ni religozan, ali mislim da chu pred 21. Decembar 2012. sigurno imati par besanih nochi, da taj dan na posao nechu otichi, zhenu i sina takodje drzhati tu negdje pored sebe, da chu staviti predase litru loze a bez ikakve meze, sjediti na terasi gledati u nebo i chekati...

02.03.2009.

Oko ba, budimo realni

Chitam kako u Shtrelji broj reklama na tv kanalima drastichno opada.  A i jesu mi se popele na kurac.  Svakih 10 minuta programa idu 3 minute raklama pa vi vidite kako nam je bilo gledati trilogiju Lord of the Rings na takvoj televiziji...  Nadam se samo da che lanchanom reakcijom i plate glumaca popularnih americhkih serija chija prava se otkuplju od strane tih teve stanica spasti sa po milion dolara po epizodi na jedno hiljadu dolara po epizodi, shto je puno realnije.

Fudbalerima Engleske fudbalske lige koji zhive i rade u Londonu ne bih smanjivao plate, chisto zbog tamoshnje skupoche zhivota.

Takodje chitam post jednog eminentnog blogera (koji je taj svoj post iz nekog razloga ukinuo) gdje se on osvrche na shpekulisanje stranih medija (u njegovom sluchaju njemachkih) o moguchoj podjeli Bosne i Hercegovine. 
Ja sve shto mogu rechi je "koga briga?".  Svijet (ukljuchujuchi i stanovnishtvo BiH) ima puno vechih problema od toga kako nam se drzhava zove, koja nam je himna, koja nam je vjersko nacionalna struktura armije, vlade, predsjednishtva, drzhavnih ureda, administracija, uchitelja, zgrade Radio televizije, predstavnika za Pjesmu Evrovizije i svega ostalog.  Dzaba gubite energiju na to dragi moji zemljaci, dzaba. 

22.02.2009.

Mikijev almanah

<politika>
Pustishe mi juche onaj uzhas od razgovora sa premijerom manjeg entiteta (jel se ono tako zove RS?) i onda skontam kako mi dosljednost i nije jacha strana.  Jednom davno sam sebi rekao kako treba da na frizhider okachim listu razloga (top 10) zbog kojih sam emigrirao iz BeiHa i naravno to nikad nisam uradio.  Radi se o tome da sam originalne razloge skoro pa i zaboravio tako da chu morati da okachim nove. 
<rad>
danas smo gospodja i ja skidali boju sa komode nekom mashinicom koja se dere kao Sonatin motor kad mu dash gas do daske.  Srechom i konachno zgulili smo svu boju, a onda vjerovatno slijedechi vikend slijedi farbanje.
<zabava>
the wrestler.  dobar.  bolji nego rocky II, III ili IV.  Ma mozhda i nije ali je lijepo bilo vidjeti Miki Rorka kako glumi ulogu svoga zhivota.  Zhelim mu Oscara jer volim te comebacks.  Podsjetio me kako je nekada davno bio kul i kako je moj drug Ismet tada nabavio krombi kaput i malo nakostrijeshio onu kratku kosu nebil' izgedao kao Rork.  Volio sam i kada je Ivanishevich na zalasku karijere uzeo vimbldon, plakao sam ko dijete malo, a ako Miki sutra uzme oskara ni tada mi neche biti jednostavno :).  jebat me tamo, pravi sam pichich. 
<nauka>
jebesh nauku u kojoj morash da pamtish.  dobar nauchnik treba da zna gdje i kako da nadje ono shta mu treba da napravi shta vech pravi.  pogotovo jer mi je chetrdeset i jer mi se ne pamti kako se zove hepek koji pomiche hepek za onoliko koliki je hepek.  Vishe volim da pamtim kako je mom malom ispao gornji lijevi kec, a onaj desni se pomakao ulijevo pa sa onom malo duzhom kosom izgleda kao Keith Richards 72-ge kada je snimao Exile in Main St.  uikiid...

10.02.2009.

Green World

Chitam sada vec godinu dana staru vijest (a blog se ubio za starih vijesti) kako u arktichkom gradichu Longyearbyen u Norveshkoj, na 1000 km od sjevernog pola urezuju u ledenu planinchugu skladishte u kome se pohranjuju sjemenke svih moguchih biljaka ili koliko god ih je vech moguche da se sakupi.  A sve to naravno da posluzhi chovjechanstvu da ih ponovno uzgoji jednom kada nas prirodni ciklusi regenerisanja majkata zemlje uzmu pod svoje.  Drugim rijechima, kada zemlja pritisne F5 na tastaturi, protrese se, ne bi li se ochistila od nagomilanog kanceroznog efekta civilizacije.
Skladishte se pravi na 130 metara trenutne nadmorske visine shto je po prorachunima dovoljno da se zadrzhi iznad vodene povrshine nakon shto se otope Grenland i Antarktika.  Trenutna nadmorska visina poda moje kuche je brat-bratu nekih 15-ak metara, shto chemo naravno vrlo brzo morati uzeti u obzir.
Da su graditelji tog skladishta ozbiljni u svojim namjerama potvrdjuje i chinjenica da je predvidjena zapremina skladishta dva puta vecha nego shto je dovoljno da se pohrane uzorci svih agrikulturnih uzoraka za koje chovjek trenutno zna.  U trenutnom okruzhenju skladishta nikakve biljke ne rastu. 
Interesantno je takodje da su primjerci kolumbijskih biljaka dobro pregledani za sluchaj da se kakve opojne biljke ne bi proshvercale, shto po meni uopshte nije suluda ideja.  Droga che, pretpostavljam, mnogima valjati kada vech dodjemo u fazu da vadimo sjemenke i zasadjujemo planetu.
Akcijashki duh tada che da vlada i svi chemo biti jednaki pod ovim suncem, pa bio ti Talibanac, Teksashanin ili Srbin.

30.01.2009.

Przhhhi se srce moje

E nek' sam i ovo dozhivio - trenutno je vani 44.2 stepena celzijusa, a vech trechi dan je preko 40 stepeni (43 juche i isto toliko prekjuche). Meni je trenutno, u preduzechu, ugodnih 19, ali se evo priblizhava kraj radnog vremena i valja mi sad kuchi pochi.

"Ode sve u pshhhku" shto bi rekao onaj Metalac iz Zenice u Skupshtini Bosne i Hercegovine kad mu spadne kaish sa gitare, kad se onomad razmatrahu prijedlozi za himnu. 

Jebeno.  Drma nas ova glabalna finansijska kriza, majka priroda se namechila hoche da nas prvo sprzhi pa onda valjda zaledi, otac mi ima rak, zhena mi ove godine dva put otpushtena sa posla zbog ovijeh kriza, u preduzechu juche otpustishe dvoje ljudi iz mog team-a, ma milina bozhja.  Jedino ja stamen, postojan kano klisurina, odoljevam svemu i nishta me ne mozhe iznenaditi ni pokolebati na ovom putu u besmisao.

18.01.2009.

Facebook update

Dijaspora saw 'You Am I' performing Instant Karma on a sunny Sunday in Melbourne Zoo.  What a treat.  It's like scoring triple twenty and a bull's eye on a dart board.  And yes, I shouted those choruses. 

16.01.2009.

Zadah Ljetne Nochi

Jutros mi pridje onaj "submissive junior programmer" iz proshlog posta i poche neshto da mi pricha a iz usta, nepogreshivo i to sa distance od jedno metar i dvadeset, do mene dopire zadah neprovarenog Srijemosha (divlji luk, ima ga diljem planinskih vijenaca mile nam i sekularne domovine) koji mi je strahovito odvrachao pazhnju od onoga shto su ta smrdljiva usta izgovarala.  Okrenuo sam se prema svom monitoru kao da navigiram na tu stranicu i onda njemu okrenut ledjima prstima lijeve ruke krishom zachepim obje svoje nozdrve dok desnom ubi se klikchuchi po onom kompjuteru.  A onda sam naglo osjetio potrebu da neshto kazhem i zaboravivshi da mi je lijevom rukom zachepljen nos, prvih pola rechenice izgovorim onim smijeshnim glasom (koji proizvedesh, dakle, kada zachepish nos) a onda se kao najnormalnije i bez da prekidam ritam izgovora, preshaltam na svoj normalni glas.  Ne znam da li me je provalio, a i boli me kita da vam pravo kazhem kad onako smrdi.

Shefa mi danas nema, a shef mi je jedan obichan kralj, a inache smo i prijatelji po ovim shtreljskim standardima.  On je izvor svih moguchih tracheva iz preduzecha, ko je koga guzio, ko je kome pushio u maloj ulichici iza choshka, ko ima kitu od devet incha, a narochito ko se njemu sve shlepa i kako mu se shlepa.  On je ozhenjen i ima troje djece, ali po njegovoj prichi do sada mu se jedno 4-5 gospodjica, gospodja, djevojaka i zhena na razne nachine shlepalo i on naravno niti jednoj nije dao da mu se njegovog tela omrse.  A on to sve meni ispricha, valjda mu odajem povjerenje iz nekog razloga samo njemu poznatom, i ja naravno tajnu chuvam, osim shto je ovako javno na blogu ispricham.  Nema to veze, ova moja dva paralelna zhivota koja vodim se uglavnom ne kose i do konflikta ne mozhe dochi.
Najnovija mu je pricha kako je njemu njegova shefica (koja mu jednom btw rekla kako od nje ne bi nashao betrfakinmelburn) rekla za ovu jednu gospodju iz xafsinga (na chiji sto moj shef ima direktan pogled iz svoje kancelarije) da je njoj dakle rekla kako kad vidi njega toliko je on "hot" da joj se grlo stegne i kako ne mozhe dvije suvisle da sastavi od silne li zhelje koju ona prema njemu osjecha. 
Kaze meni on - a ona ti haveru moj svako jutro spusti tashnu na pod (zashto je spushta na pod kad ima sto - "good point" rekoh ja) pa se kazhe onda se polako saginje i naguzi da izvadi neshto iz tashne.
Sad bi moja svastika rekla kako nikad ne valja tashnu drzhati na podu jer navodno nechesh se opariti.

09.01.2009.

Nishta od predlozhenih 255 karaktera. Da mi je bar ovaj moj izgraditi barem

Odlutash ponekad i sanjam sam.  Patetichan pochetak posta nekada zna i da prevari, po svemu sudechi moje izlaganje koje slijedi ne bi trebalo da bude takvo. Niposhto.
Kaze meni danas moj kolega kinez, sinior programer, da govorim engleski ko da sam rodjeni shtreljac (australac) nashto mu ja velim, i ja kad tebe slusham odmah skontam da si kinez.  Uglavnom, drago mi je da je kinez sada sa nama, malo mi je dosadilo glumiti mentora ovom drugom liku koji je mojih godina, zavrshio fakultet prije sedam godina (ni on nije bash "na vrijeme") a predstavlja se kao dzunior programer, a josh kontam da je i peder i to onaj najgori, onaj shto slusha i povinuje se svom gospodaru dok ga ovaj bichuje.
Vecheras sam skontao da su bijelo vino, chicken cesar salad i Mariza (portugalska pevaljka) izuzetno dobra kombinacija na ovih ugodnih 20-ak stepeni celzijusa koliko je danas bilo Down Under. 
Shta ti je trebalo to, mali mishu moj, da podjesh za takvu barabu.  Shto si pustila da te ovaj tu izgustira, budalo jedna.
Sutra chu uinat gladnim godinama da na roshtilj bacim razhnjiche od govedjeg stejka i to onog sa rebara, najskupljeg i najsochnijeg, pa kud puklo da puklo.  Uz njega ide vino, crveno kao krv, samo je moj mali problem shto ja ne volem crno vino pa chu da pijem neshto drugo, vjerovatno dzin i tonik. 
Podsjeti mene moj ulichar da mi treba hobi.  I stvarno je tako.  Otkako sam doshao u izbjeglishtvo, pored redovnog posla i plate imao sam uvijek neki hobi.  Prvo sam sa Masom pravio album i to je trajalo nekih 6 mjeseci, onako nadaljinu, a kad sam to zavrshio odigrao sam jednu polusezonu fusbala.  Onda sam se naredne chetiri godine bavio naukom koju sam zavrshio tek polovinom proshle godine i od tada nishta.  Tabula raza.  Treba mi hobi.  Pravio bih djecu, ali zhena neche, dosta joj kazhe jedno.  Mozhda da kupim sanduk shibica pa pravim brod u boci.

Ko brod u boci putujem... I nechu stichi nikamo. 

07.01.2009.

Signali u nochi

Odavno mi mozak ne proizvodi signale sreche i zadovoljstva te se zato pitam da li bi mozhda pametno bilo da odem kod doktora, objasnim mu da sam nesretan i da mu kazem da sam spreman da gutam pilule po njegovom odobrenju koje bi potakle proizvodnju pozitivnih signala i proizvele pa makar i vjestacki izazvanu iluziju srece i dobrog raspolozenja. 
Prvo, malo me stid, a drugo, shta chu ako se navuchem na njih?  I treche, da li ima nekih kontraindikacija tipa, rastu ti dlake tamo gdje nikad nisu, oshtechuju ti jetru ili neshto slichno? 
Dok ovo pishem kontam da li sam ja ustvari sposoban da ishta uchinim sam da si pomognem?  Sigurno jesam.  Prva stvar je da ukinem i poshaljem u pichku materinu ovaj Einsturzende Neubauten shto mi svira u slushalicama i pochnem slushati kakvu veselu muziku tipa Zheljko Joksimovich. 
Pa nek ti ochi sevaju ko varnice!!!!!!!

05.01.2009.

Kao kad se ukaze svjetlo na kraju tunela pa se sjetish svega.

Menshchini da sam puk'o.  Zakljuchujem to po muzici koju slusham u zadnje vrijeme.  Popularna muzika mi nekako dosadna i malo me shta uzbudjuje a evo dok ovo pishem daunlodiram chajkovskog, paka de lusiju, a neki dan sam kupio 6-stostruki CD Betovena kojeg pristavim na shafl dok se uspavljujem jal vozim na posao.  Betoven je zajebo i staru peglu Dzonija i njegove dvostruke i trostruke albume.  Sinoch slusam dakle gospodina Ludviga i prepoznam melodiju koju nas je nasha draga nastavnica muzichkog vaspitanja, Jasminka, ucila u nekom malom razredu osnovne shkole.  Pjesma je prevedena kao "Sumrak", i sjecham se da sam jednom bio dobrovoljac u plavoj kecelji, ustao iz klupe i pjevao dok je ona svirala, a chitav razred bio primoran da slusha.  Pjesma je isla ovako:
"Kad sumrak blagi padne svud,
i dan se blizhi kraju,
Tad nagradu za svaki trud
Nam mirni chasi daju.
O, blaga nochi sumrak drag,
Ti smiri nashe djelo,
ta-na-na-nana-naaaana-na (ovaj stih sam zaboravio)
nek skrije nochni veo."
Sad dok sam bezuspjeshno Guglao ovaj tekst posumnjah da je gospodja Jasminka mozhda sama napisala ovaj tekst jerbo isti ochito na VE-VE-VE ne postoji.  Svaka chast svakome od vas ko je izdrzhao chitajuchi ovaj post, zasluzhujete jedan blagi sumrak da smiri vashe djelo.
p.s. Jebo Fahru, njegovu Vokalnu Sekciju, Mali Shlager i Pristao sam bichu sve shto hoche, Jasminka je neotkriveni talenat i "dark horse", ona je baaaan prepjevavala Betovena o svom troshku i meraku.  SJecham se josh i kako je samo uzhivala gledajuchi kroz prozor dok smo u razredu skupa sa njom preslushavali ploche (na Toski 20) Hachaturijana, Vagnera, Mozarta, Chajkovskog i slichnih likova. 
Nechemo da pobedi narodna muzika.

29.12.2008.

Preko hljeba pogache

Obechavam da se vishe nechu kurchiti i trazhiti preko hljeba pogache.  Moj Gennaro Bread pokushaj je bio katastrofa a raspolozhenje mi nije popravio chak ni moj najdrazhi 6-ogodishnjak koji je odushevljeno rekao (nakon shto je pitao jesam li ga napravio "from scratch") da sam pravi "chef" ilitiga kuhar. 
Praviti hljeb mi je oduvijek bilo vishe od toga, praviti hljeb znachi da ti je zhivot sredjen, da imash porodicu (dakle imash kome da ga pravish) i shto je najvazhnije da imash vremena.  Praviti hljeb ipak zahtijeva malo vishe vremena nego napraviti chimbur, a ruku na srce chovjek danas ima sve manje vremena da pravi hljeb. 
Dakle, prestachu se kurchiti i obechavam da chu prvo da (koliko - toliko) usavrshim pravljenje obichnog hljeba, pa tek onda praviti varijacije i dodavati raznorazne sastojke u njega. 

19.12.2008.

Jingle Bells, Batman smells...

Ja shto ima ovih vjerskih fanatika, dabogsachuva.  Ova jedna gospodja u mom preduzechu vec danima radi sa onim oko glave ko dzizus (znash ono shto izgleda kao bodljikava zhica samo shto sluzhi kao ukras), a takodje na glavi ima I one crvene jelenske rogove.

Pored nje na stolu stoji dzizuz haus, neshto kao doll house samo shto je ovo menshchini shtala, I dzizusovi prijatelji I familija u njoj, kao I par zhivotinjica.

Ja bi to sve na Zhuch.

I "Kapital" u ruke, naravno.

10.12.2008.

Dino Šaran gost Rundeka i Cargo orkestra (Sarajevo-x.com)

Darko Rundek i “Cargo orkestar” održat će 17. decembra koncert u Sava centru u Beogradu, a na njemu će se, pored dugogodišnjeg člana orkestra - bubnjara i producenta Đanija Pervana, kao specijalni gost pojaviti Dino Šaran, lider sarajevskog benda "Letu štuke".

Dino Šaran
Dino Šaran
Publika na ovom koncertu će imati izuzetnu privilegiju da uz kupljenu ulaznicu dobije novi živi album "Live in Dom omladine", kojeg neće biti u redovnoj prodaji.

Darko Rundek je gostovao na prvom studijskom albumu “Štuka” gdje je u duetu sa Dinom Šaranom otpjevao pjesmu “Sunce”.

Koncert u Sava centru najavit će i kraj rada ove postave “Cargo orkestra”, čiji članovi žele da se posvete drugim projektima.
(Sarajevo-x.com)

To je to moj haveru... 
06.12.2008.

Subotnja jadikovka

Jadan ovaj moj blog,  Totalno sam ga zapostavio.  Dochim, redovan sam na fejsbuku, ali redovan sam u smislu da uglavnom mahalam i chitam shta drugi rade vishe nego shto apdejtiram vlastiti status.  Nego jesam li vech rekao kako volim novi koldplej?  Proshli vikend sluchajno upalim tv (nedelja ujutro) kad na abc-ju imam shta vidjeti, koncert koldpleja ispred nekakve bbc-jeve zgrade, rekao bih london, u po' bela dana, ljudi shto pocupkuju na balkonima oblizhnjih zgrada, prolaznici, atmosfera slichna onoj kada su bitlsi snimali let it be na onom krovu onomad.  Don't let me down.
Pogledam se tu i tamo u ogledalo i vidim sebe nekako uvijek mlad, a kozha mi stari.  Solufi mi sijede, al chuna hvala bogu, ko da joj je 16 :)
E, da, opet evo slusham koldplej.  Nekako nikad nisam bio njihov fan, nikad mi nisu bili vrh (a realno i kako bi?), ali opet imam sve njihove albume.  Dodushe kopije, al bozhe moj....
E sad, shta mislite drage chitateljke i chitatelji, zashto fejsbuk nema svoj blog?  Zar ne bi bilo dobro da medju onim linkovima kao npr Photos, Friends i slichno, zashto da ne bude i "Blogs"?

23.11.2008.

Nechemo da pobedi narodna muzika

Drage moje djerdanlije, nije shala, 4 banke se nabile u guz, pa ni jednosedmicne pijanke nisu vishe interesantne.  Pa onda nekontrolisane bahanalije i bacanja hrane, ma da ti se zhivot smuchi.  Ali tu i tamo ima momenata koji bljesnu kao npr badzo i ja koji roshtiljamo u garazhi jerbo kisha pada.  A tek da se podsjetimo da je ovo ipak taj kobni 21 vijek, tu u garazhi smo na nekakvu kutiju punu stvari za bacit postavili laptop pa vajerlesom slushamo sevdalinke na Radio Kalman, a zvuchnici na kojima sve to slusamo imaju malo vishe bass-a i jeke pa je atmosfera prava teferichna.  I onda nam sliku bjelashnichke atmosfere pokvari poneki pravi pravcati Indijac u prolazu (sa belim ajpod slushalicama utaknutim u crne mu ushi) pa nas podsjeti da smo ipak u Australiji, a ne na Bjelashnici okruzheni ovcama, kravama i kokoshkama.  E sad zashto nas Indijac sa ajpodom podsjecha na Australiju, ne bih sad o tome.
A da Bosanci ne kaskaju za Indijcima ja sam dobar primjer jer za rodjendan sam dobio ajpod i to onaj tach ajpod pa miloklizno povlachim prste po displeju mu anamonjegovim gonjajchi zheljene kompozicije.
Chisto zbog ravnotezhe radi, proshla sedmica je bila puno bolja, vodio sam zhene na operu a onda su mi ga huknuli jednim pravim pravcatim surprise party-jem odmah poslije toga i to onaj pravi pravcati, sa naglim paljenjem svjetla, deranjem Surpriiiiissseeeeee, balonima, zajebancijama shto vise sa plafona i zidova, ma sve.  Kao shto jedan 40-ogodishnjak i zasluzhuje.  Odo sad da apredjtiram status na fejsbuku, pa chu na linked in, pa ako stignem, druzhichu se i sa ljudima.

04.11.2008.

Vodje ja sviro bass

27.10.2008.

Vepar manirinan u crvenom vinu

Na bolovanju sam od cetvrtka, a nisam se brijao vec sedmi dan.  Muskarac poput mene nije sebi  napravio mnogo prilika u zivotu da obradati.  Otac moje majke je znao reci kako uceni i pametni ljudi uglavnom imaju bradu.  Ispricao sam to svome sinu koji se na to samo nasmijao istim osmijehom kao kad sam mu rekao kako se nana suki u stvari zove subhija.  Bicu bradat jos jednu sedmicu a onda cu se islikati pa se obrijati, osisati i vratiti se u staroga sebe.  A onda cu da se provozam po vinogradu i dovezem do kuce pazitelja vinograda gdje ce njegova zhena samo meni u chast servirati veprovo meso marinirano u crvenom vinu. 

27.10.2008.

Isuse, kak je pametan

The history of any part of the Earth, like the life of a soldier, consists of long periods of boredom and short periods of terror.

British geologist Derek V. Ager

06.10.2008.

every second counts

Zivot moj bulevar.  jel tako bese ona pesma?  uveo sam ekavicu kao dio svog govora.  u proseku pet recenica dnevno izgovorim ili napisem ekavicom.  nego, jeli beshe bulevar ili nesto drugo?  zivot moj...  kupleraj?  zamislimo da sam ja keri iz seksigrada i da je zadnja rijec koju sam napisaolalo "kupleraj" takodje zamislimo par upitnika i blinking cursor na njenom laptopu.
tek toliko da ne zaboravim da sam muskarac sa svim svojim vrlinama i manama danas sam odgledao pregled utakmica lige shumpiona, odigranih ranije ove sedmice.  kiprani pobedeli grke.  a onda sam se nakrkao graha kao krmak sa suhim govedjim rebrima i kiselim krastavcima, pa na to naiskap popio chashu kole i podrigivao kao prozebli irvas.  sad mi je savjest poslala jednu karakterizaciju ljudskog tijela tijela poznatog bistrichkog filozofa dine sarana koja kaze kako je tijelo "zlopamtilo".
od prekosutra pochinje novi chapter u mom zhivotu.  We'll all just have to work for it.
upravo ostavih komentar na yulicharevem blogu gdje se pozhalih shto umesto onog chupavca shto peva sa hrnjakom i leinerom to nisam bio ja.  toliko je tip losh da bi mene leiner i hrnjak jos i na turneju zvali da idemo.  isto sam se osecao i kada sam leinera gledao u rijeci na turneji "pozdrav azri" kada je takodje svirao sa nekim nedovoljno dobro dodijeljenim glavnim ulogama.
ali jebo to, sinoc nam je dobro bilo.

29.09.2008.

Bitnik i pravi anarhist

Kupio sam Skvajera nechaku svome novcima njegove bogate samohrane majke.  Crn, bela plocha, strat oblik.  Doneo sam ga sebi na par dana da ga probam, testiram, razvlachim mu zhice, shtimam ga, soliram, cepam desnicom, izhivljavam se, uglavnom radim sve ono shto mladi vole da rade na glanjc novim elektricnim gitarama.  I shto je najbolje u svemu tome - ne rastimava se.  E jedino kad mu stavim kurblu pa glumim da sam Steve Vai onda se malo opuste, ali to je normalno.  No nit sam ja Steve Vai nit je ovo gitara koju doticni chupavac svira.

Ja jes' mera onaj fejsbuk, sta je ono nako...  Izgleda da sam razviJo novU Adickciju.

18.09.2008.

Srce, ruke i lopata

Danas u preduzecu Steve i ja odemo kod Greg-a, inace obozavatelja muskih tijela, da raspravimo neki business issue i prije nego smo se dotakli teme Steve ga je vec uspio uhvatiti za guzicu i reci mu "Ti volis da ga primis, jele?"
Greg je rekao - ne, ja volim da ga dajem. 
"Cetiri puta", pokaza jos prstima i rece da ga je samo cetiri puta u zivotu primio i da  vise to ne radi.
"Bil' ti volio da ti ga neko sroka u guzicu?" pita peder mene muskarca obozavatelja zenskih tijela, "Of course not" ko iz topa bih ja, nasta on rece - "of course, it's revolting!"  Vrlo brzo sam skrenuo sa teme na pravi razlog zasto smo tu sto mu je dalo do znanja da me ne interesuje dalje prebiranje po mojim seksualnim afinitetima oliti preferencama.

18.09.2008.

Ko bi gori sad je doli.

Izgleda da je kapitalizam prnuo u shishu i sve mi se chini da ce novi svjetski poredak uskoro biti napravljen i da ce biti potpuno drugachiji od ovog dosadashneg kapitalizma i da ce to u svojoj sustini postati jedan obican, malo modifikovani komunizam, ma koliko se kapitalisti budu opirali da to prioznaju.  Svakom prema potrebama, od svakoga prema mogucnostima. 
Eto vam kapitalisti kad niste sacuvali jedinstvenu Bosnu nego ste je podijelili po vjeri u Boga.  Nek vam je taj isti Bog sada na pomochi...

17.09.2008.

Kako biti iskren a da te ne istrijebe

Mislim da covjek sto je stariji postaje sve iskreniji.  Pogotovo prema sebi, kada skonta kako je tone energije potrosio na raznorazne gluposti u svom zivotu.  Skratio sam zajebanciju i ugasio random na winampu kad je naislo na “Ispochetka”.  Nesto kontam, ja sam vazda gotivio taj Merlin, jos od onog prvog puta kad sam ih gledao (a to je bilo prije nego su izdali prvu plocu) kao predgrupu grupi Film u Domu Mladih.  Malo sam manje gotivio seljachku produkciju na nekim njihovim starijim albumima, ali mi je Dinin mahalski senzibilitet uvijek lezao.
Da se vratim na onu iskrenost s pocetka price...  U svojim ranim dvadesetim npr, sav onako alternativan i extravagantan nema sanse da bih ikad rekao kako volim Merlin.  Mada sam cesto i sam znao srati po toj muzici, sada, po' stare dane moje i Dinine, volim ovaj novi album. 
Na albumu ima jedno sedam-osam dobrih pjesama shto je cifra koju su npr Simple Minds u osamdesetima samo mogli sanjati.  Na ploci mu je radila sjajna ekipa muzicara, producenata i ostalih palaca.  Srdjan Kurpjel, Vlado Dzihan, Djani Pervan, Dino Shukalo...  Sa ovom cetvoricom bi i moja rahmetli nana snimila solidan album.  Madonna bi mozda snimila malo bolji.
A donio sam i taj Skroz i Stuke i bogami tanko ono meni.  Ne bih dalje.

p.s. Javim vam kad pocnem petkom ici na dzumu.  Do tada uzivajte u tisini iz naseg studija.

15.09.2008.

Ashtrelijan Ajdol

Vec shestu godinu gledam ashtreljan ajdl i gledam sve od kvalifikacija, preko top 100 do top 24, wildcard top12, 11, 10 itditd, ali ovo je definitivno najbolji kontestnt do sada.  Zove se Madam Parker (madam joj je pravo ime) i sa Novog Zelanda je samohrana majka. Tamo odakle su nazguli, Frodo i Saruman i odakle su zene tradicionalno donje, tj kod Maora.  Maori su domoroci koji su pruzili kuulerski otpor engleskim okupachima (okupatorima, op.a.) za razliku od shtreljijskih Aboridzana koje su trali kako su stigl.  Kia ora, Maorko...

12.09.2008.

Jadi mladog Vertera

Ulazim u prepun voz, provlacim se kroz sardine, skrenem lijevo da se montiram shto dalje od ulaza kad jedna gospodja mi skrenu pazhnju na naochale na podu, ocito nekome ispale.  U pitanju su zenske dizajnerske naocale sa dioptrijom.  Podignem ih i pitam tu istu gospodju da li su to njene naocale na shto me ona iznenadila odgovorom rekavsi da nisu.  Sad se ja naravno glupo osjecham jer vec najmanje petero ljudi gleda u mene i radoznalo posmatra i iscekuje shta chu ja to uraditi sa tim naocalama. 
"Has anyone lost their glasses?" progovori Dijaspora snaznim i sigurnim glasom, ni preglasno ni pretiho i savrsheno odmjereno i izgovoreno da me chuje tacno onoliko ljudi koliko je teoretski moglo izgubiti naocale bas na tom mjestu.  Naravno niko se nije javio i ja sam vec poceo da slijezem ramenima videci sebe kako predajem naocale vozacu, jer ipak to je minimum par stotina dolara shtete kad zacuh glas andjela direktno sa sjedista ispred sebe koji mi govori kako su njene.  Nikad ne znas, svakakvog svijeta ima te odluchih da za svaki sluchaj provjerim.

"Ok Cinderella, let's see how they fit you."
Rastvorio sam ih, okrenuo one spicaste krajeve prema njenim ushima i poceo primicati naocale prema glavi nastojeci drzhati ih paralelno sa njenim usima koje su se nazirale ispod plavih uvojaka.  Voz je bio vec na pola puta izmedju dvije stanice i u punoj brzini te sam rizikovao da se scena ne pretvori u masakr i da joj slucajno ne izbijem oko. 
Ona se nije bunila, pokorila se i gledala me sa sjedishta svojim lanecim okama dok su naocale polako klizile preko slijepoocnica, preko usiju da bi se najzad savrseno uklopile uz njeno lice.

"Perfect!" rekao sam, da bi u to neka baba na sjedishtu prekoputa nje pocela da aplaudira a za njom i svi ostali ljudi oko nas.  Okrenuo sam se i medju gomilom svijeta ugledao Billy Idol-a koji je naget preko nekog sjedishta takodje posmatrao scenu i namignuo mi, osmijehnuo se a onda napravio onu svoju karakteristichnu facu i podigao stisnutu pesnicu i uzviknuo "yeeaahhh" i onda sam se naravno probudio i uletio nazad u javu u kojoj me ceka nokaut od moje mi zene kad ovo procita.  Nokaut ce naravno biti uvod u pitanje - a zasto taj andjeo nisam bila ja???

07.09.2008.

I've been waiting for this moment all my life

04.09.2008.

Disko Chichak (dio drugi)

Da je neka bloggerka ili blogger popularnija/i od mene postavila/o ovaj video na svoj blog rizikovala/o bi bezbroj komentara tipa - jebem ti mater ustasku, jebla te rvacka u vrh guzice, poserem ti se u usta domobranska i tome slicno.
E pa posto nisam tako popularan onda i ne ocekujem slicne komentare, a samo chu da iskazem duboko zhaljenje shto uopste moram da se pravdam i objashnjavam kako me zaista boli kita za Rvacku i da ja samo volim ovu pjesmu. 

I to je to. 

Jebo vas Zip.

03.09.2008.

Disko Dijaspora

Zelimir altarac cicak je imao rubriku u Ven-u koja se zvala Disko Cicak ili kako vec nekako. Medjutim nisam to htio reci, htio sam izgraditi uvod u ovu jednu pjesmu (koji je na kraju ispao pomalo slinav), jednu poprilicno bajatu pjesmu, koju evo proglasavam pjesmom dana.  Pjesma ima tako neku optimisticnu produkciju tj atmosferu koja je u stanju da ti odredi dan, tj tvoje raspolozenje u njemu.
"Atmosfera" je stvar koju rijetko ko uzima u obzir bilo kao konzument (jel se tako kaze onaj koji konzumira nesto?) ili kao muzicar.  Atmosfera je ono sto upotpuni dobar tekst, muziku i aranzhman.  Atmosfera nam gradi sliku u glavi dok slusamo tu pjesmu.
Primjer pjesme domace muzike sa dobrom atmosferom je "Sam" od Prljavog Kazalista sa drugog albuma - Crno bijeli svijet.  "Sam, ostacu sam, kada zavrsi posljednji ples...".  Svaki put kada cujem tu pjesmu vidim nedeljno jutro u Zagrebu ranih osamdesetih godina, prohladno ali sunchano jutro i njih petoricu klinaca koji odlaze na probu, u neku garazhu, podbuhli nakon subotnje nochi (subotom uvece ides u disko, shalala-lala-lalala-la-la).  O probama i meracima prouzrokovanim istim mozda neki drugi put.
Hajd' sad, evo je ona pjesma dana...

02.09.2008.

Sarajevo

Sjajan post Kolportera podsjetio me kako je jednom davno bregovic rekao kako najveca bijeda koja se moze covjeku desiti je da voli sarajevo.  Bilo je to negdje ranih osamdesetih i ta mi je recenica nekako uvijek ostala urezana u mozak i isplivavala usljed nekih trenutaka jal nostalgije jal razocarenja u sarajevo.  Nase je prokletstvo sto smo nauceni da se pretjerano vezemo, kako jedni za druge tako i za stvari tj objekte tako da uvijek patimo kad ostanemo bez njih.
Divim se staroj engleskoj tradiciji po kojoj djeca odvedu roditelje u staracki dom gdje ih ostavljaju da u samoci umru, ali najbolje u svemu tome je to sto je i tim roditeljima to apsolutno normalno jer tako su i oni svoje roditelje jednom prije liferovali.

01.09.2008.

Das Auto.

Auta polako ali sigurno evoluiraju u male svemirske brodove.  Ja kao redovan platisa osiguranja jednom mjesechno dobijam auto magazin pa u nedostatku pametnija posla prelistam ga tu i tamo.
Izasao je taj neki Passat koji ima tzv park assist pa ti kao vozac sve sto treba da radis je da pritisces gas i kocnicu, a volan je pod kontrolom tog nevidljivog asistenta. 
E sad ovaj video klip ide jos malo dalje pa vozac cak i ne mora biti u autu, e to vec ne kontam.  Sejtanska posla... 

30.08.2008.

Pita Fata Halil mejhandziju: "Je l' moj Meho nocas ovdje bio?" "Jeste, bogme, Mehagince mlada, od aksam do bijela dana.

Presusile su mi muze kako zivotne tako i blogosferske inspiracije i stvari polako prelaze u monotoniju. 
A onda citam vase blogove dragi blogeri i prosto mi je muka kad vidim kako ste svi pametni, talentovani, uspjesni u poslu, lijepi i jos dobro guzite.  Toliko ste mi dragi da vas sve manje i manje chitam.  Valjda kako sazrijevam sve vise i preciznije uspijevam da chitam ljude, gledam kroz njih kao rengenom i onda naravnom bjezim od njih.  Prijatelja imam sve manje.  Ona stara prijateljstva su se svela na poznanstva, a nova skoro da i ne pravim.  Mislim da je najvechi prijatelj (a rekao bih i jedini) kojeg sam stekao u ovih zadnjih deset godina je moja starija svastika.  Zbog svoje pameti i prgavosti me podjecha na gospodju Who Killed Bambi.
Takodje volim i Shobinu onalajn personu i njegov blog.  On je jedan od rijetko iskrenih ljudi ne samo na blogu nego i u zhivotu.  
U decembru dolazi Kylie, a ja trazhim zhrtvu da idem sa njom na koncert.  Odoh sad na aukciju ovdje u komsiluk da vidim za koliko para ce da ode kuca u komsiluku slicna mojoj, a onda odoh da trosim pare, kupujem sebi garderobu i na taj nacin, bas ko kakva zena, da tako lijecim ovu svoju depresiju.  Onda chu da kupim i chokoladu jer chokolada je poznata kao instant mood lifter. 

Zauvijek vasa,

Depresivna Dijaspora.

22.08.2008.

Uochi Petka

Dobro dosli dragi voajeri i voajerke.  Vece sam proveo sa dvije srednjovjecne dame cirkajuci gin & tonic i uz presmijesan australijski film Kenny.  Srednjovjecne dame ce za vikend da idu na izlozbu hrane gdje ce da kushaju jela kuhara najboljih restorana u gradu a za to vrijeme cu ja da razdvajam bijeli od sarenog vesa, sipam deterdzent i omeksivac i pritiscem odgovarajuce puljke.

Uh kakva je uzivancija bila vracati se kuci u svojoj sirokoj bijeloj ladji vozeci se sirokim praznim cestama.  U autu su bila 4 CD-a: Thom York-ov Eraser, Rage against the machine, "Ispocetka" u narodu omrazenog Dine Merlina i Proliver Dragojevic, uzivo iz Pulske Arene.  Izbor je pao na Eraser i black swan je izgradio famoznu atmosferu koja je ucinila da poput Jure Stublica oduzmem gas i uz svezani pojas dugo uzivam u nocnoj vozhnji.  Klinci kada zamisljaju kako ce jednog dana da voziti auto obicno mastaju o brzim voznjama, sporskim autima, dok je meni samo i jedino bilo vazno (osim da postanem lijevo krilo) da mi auto ima kakvu-takvu muziku i solidne zvucnike.
 
Gledam onaj svoj fejsbuk, slike ljudi iz gotovo svih perioda moga polovnog zivota i kontam - vidi jebo te, sve na jednom mjestu.  Shto ti je shvabo...

21.08.2008.

Veceras sam s cherom bio

Prva radna sedmica nakon boravka u zavicaju se (hvala bogu) brzinom munje primakla kraju, sjedim u preduzecu i radim, zanio se u nechemu, na zvuchnicima tiho ide Pediculis pubis, i uhvatim sebe kako nesvjesno glavom masem u ritmu gore dole a usta mi se josh otvorila, samo shto mi jos pljuvachka nije pocela curiti…  Ne daj bozhe da me ko vidi….

Sinoc sam sjedio u the Empress pub-u i atmosfera krajnje chudna.  Prvo, to je pub u kojem se uglavnom pusta muzika iz proslih zivota (npr sinoc su se vrtili the Stranglers i The Cure) tako da sam se osjecao kao da sam upao u neku mashinu-vremeplov, a gosti su bili u cvijetu mladosti takodje otprilike u onom vremenu kada se doticna muzika tek bila pojavila.  Medjutim nesto mi je tu stalno falilo, a dugo nisam mogao da skontam sta..  Gledao sam okolo i mislio sta bi to moglo da fali (mrzim sto mi kompj uporno prepravlja "fali" u "fail"), nesto sto bi trebalo da upotpuni tu atmosferu pa razgledam stvari i konstatujem kako je sve tu, prastari flipper, dzuboks, chudne frizure, raznorazni mali plakati i oglasi polijepljeni po zidovima, shank za kojim se toci piva u case ili bokale da se moze razbiti svijet od shale, improvizovana bina sa dva mikrofona u dubini pub-a, i onda skontam – pa fali mi dim!!!  Kafana puna ljudi a niko ne pusi!!!  Kako su svi samo disciplinovani.  Pub bez dima i Strenglersima sa zvucnika me silno podsjecaju na rodjendane iz osmog osnovne.  Poneki gost bi izasao vani na zimu da zapali jer u ovoj zemlji je pusenje u svim zatvorenim i natkrivenim objektima i prostorima zabranjeno i kaznjivo.

Neise, trebalo mi je da ubijem malo vremena u pauzi izmedju dva mentalna naprezanja a prije nego otkuca pet popodne kada uglavnom osjetim tu blagu degradaciju svijesti koju ljudi zovu jos i umorom.  Zaboga, ipak sam placen i da nesto radim.  Imam jos 15 minuta.  Cao.  Javi se i ti nekad.  I ja cu.  Evo obecavam...

18.08.2008.

Kako se kalila demokratija

Akteri:
Moj sin - mladi dijasporas.  6 godina starosti.  Operisan od balkanskih problema i nacija, dijete roditelja sto bijase rodjeni i odrastase u u Sarajevu.

Mali komsija - 8 godina starosti.  Zivi u srpskom entitetu, na samom sjeveroistoku zemlje.  Dodje ljeti kod babe i dede, prvih komsija mojih roditelja, u istom tom Sarajevu.

Scena prva:
U sobi, njih dvojica, igraju se, dok ja sjedim zavaljen na sofi i shaltam kanale.
Mali komsija ce, nakon duze pauze:
"Hej, za koga ti navijas, za Zvijezdu ili za Partizan?"
"Ha?"
"Za koga navijas, za Zvijezdu ili za Partizan?" - ponovi mali komsija, sa jednakim tonom, nimalo iznerviran zahtjevom da se pitanje ponovi.
"A koji je to sport?" - pita ovaj mladji, ljepsi i pametniji djecak.
"Pa fudbal!" - sada vec iznervirano ce komsija.
"Aha, za Sarajevo i za Zhelju!"

Scena druga:
Sada su vec presli u hodnik...
"Hej, hajde da se igramo rata" rece mali komsija.  Ne moram naglasavati da je mom sinu trebalo da se objasni sta je to rat.  Objasni njemu komsija da su to vojske koje se marisu.  Moj sin je uporno pokusavao da komsiju namunta da on bude Super Mario, a ovaj drugi bude Luigi  no nije upalilo. 
A onda mali komsija rece:
"E, hajde ja kofol uzmem noz i onda tebe kofol ubodem?"
E, tu sam morao da intervenisem i od sad pa na dalje i ubuduce im zabranim da se igraju rata i sprijecim taj kofol masakr.

"Narod koji ima ovakvu omladinu ne treba da se plasi za svoju buducnost." (J.B.T.)

13.08.2008.

Zar je moguce da je gotov i ovaj odmor u domovini

Um-ca, um-ca, Um-ca, um-ca, Um-ca, um-ca, ooooooo-oj!

Um-ca, um-ca, Um-ca, um-ca, Um-ca, um-ca, ooooooo-oj!

Iza te be su...

29.07.2008.

Zli dedaci

Ipak su tu.  Oko 22:00 nazovem Hipika, kaze evo me na drugoj klupi od mosta sa G.  Eto me.  G je lik iz djetinjstva (kao i Hipik uostalom) samo sto G nisam vidio dosta dugo.  G je sjajan.  Izbacuje visoko kvalitetnu provalu u prosjeku svakih 25 minuta.  Vratio se iz Svecke prije 3 godine.  U prici dodjemo do A.  Jos jedan lik iz osnovne kojeg sam zadnji put vidio na novim nadama novim snagama gospodina altarca davnih osamdesetih, on na bini ja u publici.  Bio je pravi mali Springsteen, sjecam se.  Danas je direktor.  Kaze G - sad cu ga ja prozvat da sidje.  Tako i bi.  Ukaza se lik u papucama, trbuscic je tu, uostalom kao i u cetvrtom osnovne.  I onda je krenulo jedno dva i po sata provala i sjajnog druzenja, onako spontano, pored druge klupe od mosta.  Totalno nadrealno.  Bili smo kao u nekom zanosu, kao da nas je pokupila neka vremenska masina pa nas vozala naprijed i nazad kroz vrijeme.  Sjecam se samo da su mi se negdje pred kraj druzenja usta malo kocila od silnog keslanja.  Kraj veceri su mi, na putu kuci, malo zacrnili neki likovi koji su meni i Hipiku trazili para i neko dijete koje palijom obija garazu.  Tek da me podsjete gdje sam.  I kada sam.

25.07.2008.

Mora, lica, predjeli (maticna dijaspora)

Alealeeeee, alealeee, evo ponovo Dijaspore...
Da li me pozeleo neko?  Siguran sam da nije, sto uopste i nije nenormalno.  Dijaspora se malo otisnula iz dijaspore pa navratila u Maticu da potrosi hiljade dolara u rekordnom roku i da izvrsi pravo i duznost obilaska familije. 

Utisci?  Ma ne smijem kasti.  Zao mi Adil-Bega.  Od ostalih vijesti vrijedno je licno uvjeravanje u nedjelo Dine Merlina na Kosevu noc pred odlaska na more.  Kakav je ono lik...

Sarajevo?  Meni je Sarajevo samo kostur onoga gdje sam zivio kad sam bio mlad.  A to je i normalna pojava, samo psihicki pomjeren covjek moze ocekivati da vrijeme prolazi a ljudi, lica i odnosi medju ljudima ostanu isti.  E sad, druga je stvar sto mi se ovo sada ne svidja i jos ne mogu da se naviknem iako sam tu vec tri sedmice.

Bio sam u Koloseumu prosli petak prvi put u zivotu mom beznacajnom i definitivan highlight veceri je bio moj prolazak crvenim tepihom.  I idem ja tako tim tepihom, dobro se furam i u stilu Zorana Radmilovica hodam kao clan biblioteke, gledam u neku zenu koja na zidicu sjedi i pusi i govorim - "Bole mene ja naaajnormalnije hodam, a idu gooovna u mimohodu" a zena me blijedo gleda a sta je pomislila ne zelim ni da mislim.

I onda nakon tog sminkeraja sutradan se provedem po naseljima Novog Sarajeva i Novog Grada i kontam gdje sam ovo dosh'o....

Svako se osebi zabavio.  Stati mi je na loptu. 

Vas jedini i najdrazi drug, prijatelj, ljubavnik i savjetnik,

Dijaspora.

11.07.2008.

Nije sreca para puna (dijasporska) vreca

Moja bogata svastika cesto citira velikog pjesnika i najomrazenijeg Bosanca medju Bosancima, onoga koga dijaspora (ne ja nego dio bh korpusa koji zivi van BiH) voli vise nego matica - Dinu Merlina kada kaze 'Nije sreca para puna vreca'... 

U to sam se definitivno uvjerio juce kada sam setajuci MIljackom pored Otoke ugledao jednu malu chergu koja se sastoji od jedne sklepane barake, limene peci, jednog Ford kombija i jos nekog auta parkiranog u sred tog zelenila i nicega uz Miljacku i vidio te sretne ljude kako pjevaju, smiju se, a djeca veselo trckaraju okolo i dozivaju jedni druge.  I sve to uz puno smijeha i veselja.  Kao opravdanje, rece mi moj drug da su to Firgosi i da tako oni to uvijek, ali meni to nije bilo bitno.  Meni su oni takvi ulili malu dozu optimizma i podsjetili me da ono sto mi smatramo srecom (kuce, auta, jahte, PS3, skupa garderoba, svoj privatni studio, svoj brz kompjuter koji vozi tebi omiljenu distribuciju Linuxa, Mastercard,  racun na banci, pro tools etc.) i nisu neka sreca.  Srecu treba naci u sebi (i pod sobom), a sve ostalo je glad, pohlepa i adikcija.

07.07.2008.

Kriticka Dijaspora

KOncano je dijaspora, tj ja vidjela sta ynaci vidjeti dijasporu na djelu, uhvacenu kao dijete u layi ili lopov u kradji. 

Ide na kantonalnoj neka emisija u kojoj uyivo presrechu narod po Ferhadiji i caskaju sa njima.  I vidim gospodju(dijasporku iy australije), preko 45 ima, u utegnutim crnim hlacama i takodje utegnutoj crnoj tankoj majici iy koje iyviru sise a sada glavni momenti: preko tih istih sisa, povechim sljastecim slovima pise "Chanel", ali nije to sve, oko pojasa ima kais, na kojem takodje velikim sljastecim slovima pise "Chanel".

Takodje, tek sada sam shvatio yasto hukildbambi pise y tamo gdje treba da bude s.  TO je yato sto vas jebala vas da vas jebala ova tastatura bosanska.  Lijepa moja dijaspora, tamo je sve nekako normalno.

I ya kraj, sjedim sa drugarom starim juce kod njega, gledamo formulu, pa onda tenis, cirkamo pivu i pusimo smrdljive cigare i onda nekako dodjemo do evroviyije i sada vec stare informacije kako su bosanske televiyijske lole ya vrijeme bregovicevog nastupa pustili reklame i tako propustili najbolji dio evroviyije, sjetim se kako je jedan moj drugi drugar inace <Bregovicev fan jos od malenih dana prokomentarisao njegov nastup na evroviyiji:

"Nije mi se uopste dopao nastup, iygledao je kao neko ko je nepoyvan dosao na dernek, bey poklona, pojeo, popio i raygulio...."

Do slijedeceg konfuynog javljanja, ne voli vas

 Dijaspora.

03.07.2008.

Puna kuca prazna tepsija

Somewhere deep inside
Somethings got a hold on you
And its pushing me aside
See it stretch on forever

I know I'm right
For the first time in my life
Thats why I tell you
You'd better be home soon

Stripping back the coats
Of lies and deception
Back to nothingness
Like a week in the desert

I know I'm right
For the first time in my life
Thats why I tell you
You'd better be home soon

So don't say no, don't say nothings wrong
Cos when you get back home maybe I'll be gone

It would cause me pain
If we were to end it
But I could start again
You can depend on it

I know I'm right
For the first time in my life
Thats why I tell you
You'd better be home soon
That's why I tell you
You'd better be home soon

30.06.2008.

Dok misli mi vrludaju

Jesam li na sve mislio, jesam li sve na spisak stavio, da li da se radujem ili ipak ne, i da li je to uopste odluka koja moze da se donese ili se to samo desi, pa prepozna.
Kako sada stvari stoje, ne radujem se, sto mislim da nije normalno.  Priznacu da sam se malo obradovao sto se u winampu white chalk pretvorio u in rainbows, kad smo vec kod toga.
No gdje sam ono stao?  Da, stao sam kod toga kako se pitam cemu se ja to vise uopste radujem?  Otkako se blizim cetrdesetim godinama i polako ali sigurno pocinjem da trunem, trudim se da prebacujem fokus radovanja sa snova na male stvari koje vise vuku na utjehu.  Kako je pocelo vec vidim sebe kako sa sedamdeset idem u dzamiju.  Iliti sto bi rekla mudra kornjaca u filmu Kung Fu Panda: "Yesterday is a history, tomorrow is a mistery and today is a gift." 
Takodje se radujem kada dobijem sansu da guzim, mada koliko sada guzim mislim da cu umrijeti od tuge.
Dodje mi da ko u onom francuskom filmu dovedem zenu pred svrsen cin i naruchim sebi silikonsku zenu preko interneta, platim je $6000 i isto toliko platim postarinu i onda ovu svoju sto je od krvi i mesa napravim ljubomornom, isto kao sto je gospodin u tom fransuskom filmu tako svoju bivsu zenu (koja je njega ostavila) napravio ljubomornom, kao i sve ostale njihove zajednicke prijatelje jer se covjek otkako je dobio tu lutku malo je reci preporodio.  Covjek se bukvalno zaljubio u tu svoju silikonsku zenu, kupovao joj seksi rublje, vodio ljubav sa njom dan i noc, gledao fudbal sa njom (koja shuti) pored sebe i pio pive, smrsao (valjda od seksa u izobilju), poceo da  se lijepo oblaci i da drzi do sebe, a jednu sobu u kojoj je provodio najvise vremena sa tom svojom lutkom je ukrasio kao javnu kucu. 

I za kraj samo da dodam da mi je kod umornog na blogu od strane par pripadnika njegove publike bilo receno da pusim kurac, da ne serem i da valjda nemam prava nista da kazem, a sve to zbog moga imena. 

Moje ime je Dijaspora a ovo sve oko mene to je crno-bijeli svijet.
 
Do nekog ponovnog konfuznog obracanja,
dovidjenja.

26.06.2008.

Proljece po Meshi (knjizevna dijaspora)

Umjesto mojih tlapnji evo kako Veliki Mesha dozivljava proljece:

"Udisao sam svjezu majsku noc, mladu i iskricavu, volim proljece, mislio sam, volim proljece, neumoreno i neotezhalo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da pocnemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi nichu iz starih stabala, volim proljece, vichem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu granchicu, sokovi zhubore njenim bezbrojnim zilicama, tok im osjecam, neka mi kroz jagodice predju u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lisce na mojim dlanovima, da budem blagi miris vochkin, i njena tiha nebriga, nosichu ocvjetale ruke pred zadivljenim ocima, pruzacu ih kishi hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljecima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo pocheti sve ispocetka.
A pocetka vise nema, niti je vazhan, niti znamo kad bude, poslije ga odredjujemo, kad smo u virovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da je moglo biti nekako drukcije, a nije, i namecemo se proljecu, da ne mislimo na nepostojeci pocetak, ni na ruzno nastavljanje
."

24.06.2008.

The Wall

Jedan od najvecih albuma ikad snimljenih je bio Pink Floyd - The Wall, autobiografska prica Roger Waters-a o njegovom zivotu, gradjenju i rushenju imaginarnog zida koji je izgradio ciglama u vidu njegove majke, ucitelja, oca, rata, odrastanja bez oca na kojeg je jedina uspomena bila njegova uniforma i odlikovanja.  Otac je poginuo jer je bio zalozen od strane vojne komande koja je da  bi valjda odbranila neki most tamo u nekoj vukojebini odluchila da zrtvuje cetu vojnika a medju njima i njegovog oca.  Zvuci poznato? 
Waters je o posljedici gubitka oca u ratu pisao i na nekim drugim PF albumima, npr the Final Cut, ali the Wall je zaista bio remek djelo. 
Nabrojao sam samo neke od Watersovih cigli a ostatak prepustam vasoj masti na volju.
Waters o svemu pishe krajnje iskreno i otvoreno, kao covjek koji je uspio da srusi taj svoj zid i apsolutno ga nije bilo ni strah a niti stid da onda o tome obavijesti citav svijet putem jednog od najprodavanijih albuma ikad..
I onda na kraju kao i svaki dobar film, tako i ova prica ima sretan kraj, sudjenje, rusenje zida,  ogoljavanje i konfrontacija i osuda na zivot sa sebi jednakima.
Waters se ponovo vratio Zidu 1990 na spektakularan nachin - koncertom u Berlinu, neposredno nakon rushenja onog fizickog zida koji je dijelio istocnu od zapadne Europe.  Kakav izbor lokacije i kakva simbolika.
Zidovi su svuda oko nas, svi ih mi gradimo, kako individualne, one nashe unutrasnje tako i one kolektivne.

In perfect isolation, here behind my wall...

Ja sam u ratu, u jeku gradjenja balkanskih zidova, sa par svojih prijatelja - istomisljenika izanalizirao chitav album, muzicki, i tekstualno, a bogami i konceptualno, onako uzduz i poprijeko, bez struje uz akustaru i klavir po sluhu i sjecanju "skidao" harmonije i divio se covjeku koji je uspio da uradi ono sto mnogi od nas, velika vecina nikada ne uspije da uradi.

I onda, zahvaljujuchi izvjesnom youtube useru pod nadimkom "raul3910", pronadjem citav taj berlinski spektakl uploadiran i dostupan.  KOncert je iscijepan na nekih 15-ak komada, ima i subtitle u karaoke fazonu i najtoplije ga preporucham.  Posebnu draz ovom koncertu daju njegovi gosti - Cindy Lauper, Thomas Dolby, Van Morrison, Brian Adams, Sinead O Connor i mnogi drugi.

Evo ga prvi dio, a vi nadjite ostale.  Prvi gosti su The Scorpions koji su u to vrijeme imali veliki hot Vidouz Chejndj :)

Tear down the wall, Tear down the wall, Tear down the wall, Tear down the wall, Tear down the wall, Tear down the wall...

22.06.2008.

No pussy blues (primitivna dijaspora)

Ovaj vikend ce ostati zaboravljen po dvije stvari.  Dva dana kusanja graha propracenog vjetrovima  kao nuznom ali dobrodoslom nuspojavom i famozna slavlja, tugovanja i neredi sirom nasilu ocuvane bosnije i hercegovinije, a sve zbog stranijeh nachertanijeh drzava.
A onda slijedi odgledavanje filmica iz zavicaja po youtube-tu sa intervjuima poznatih gdje skontam da jako puno tih ljudi znam, uglavnom iz nekih ranijih zivota i gledam ih kako uglavnom lose govore o sarajevu i toj sredini u kojoj zive, ali onda odu na deset u pola, odu na svoja radna mjesta koja uglavnom nisu od devet do pet, pa obidju malo mater, oca ili sestru i budu sretni.
U to ime: 

06.06.2008.

Dark Cabaret dijaspora

Prije svega pusite kurac svi koji mrzite dijasporu iz bilo kojeg razloga. Ne mene licno kao vlasnika ovog bloga koji se sasvim slucajno zove Dijaspora nego znate vi dobro na sta ja mislim kad kazem Dijaspora. Znaci oni koji treba da se napuse kurca su se nadam se vec napusili pa mozemo da predjemo na muzicki intermezzo do naredne pauze u objavljivanju novog i dosadnog posta dragog nam Dijaspore dakle mene. U pitanju su Dresden Dolls, duet koji je poceo iz zajebancije na jednom Helouiin partiju da bi onda postali ozbiljan band. Ja sam ih poceo slusati tek nedavno, a za sve one bivse pankere kojima su gitare, tuche, kishe i poplave pomalo dosadile ovo ce dochi kao osvjezhenje (mada je to osvjezhenje vec malo bajato nekih 5-6 godina, al shta'sh). U pitanju je pjesma Miss Me koja govori o maloljetnoj djevojci koju je sprchio neki gospodin pa zaglavio u zatvoru zbog toga a ona se zaljubila u njega i tako to...

27.05.2008.

Jezicka dijaspora

Jedna od stvari o kojoj svaka dijasporka i svaki dijasporac razmisljaju je kako i da li svoje dijete uciti maternji jezik i koliko paznje posvetiti tome.
 
Ja, na primjer, u prisustvu svoga sina vrlo cesto sam sebi zvucim kao Tarik Helic, stariji citatelji Dijasporinog bloga ce se svakako sjetiti tog barsunastog baritona sa te-ve dnevnika besprijekornog akcenta i artikulacije.

Neisse, pita mene danas moj sin - znas li ti uopste koji je danas dan?  Znam, rekoh.  Utorak.  E, nije nego Tuesday, kaze on.

22.05.2008.

Kopirantska dijaspora

Sada cu ja ko blobovci (a blobovci me podsjecaju na smogovce) sto udaraju po selu u skoro svakom postu - te vako selo - te nako selo, sa'cu i ja po dijaspori - narkomanska dijaspora, kopirantska dijspora, i vidjecemo neki drugi put kakva jos dijaspora ce da se izrodi iz moje mi glave kockasto-grbave.  Kontam da mi je jos chuna ko glava gdje bi mi bio kraj.  A takodje kontam i da bi Bosanci u stvari trebali imati sahovnicu na zastavi jerbo su nama glave kockastije no u Hrvata.  No, otom-potom-prde kokosh.

Danas sam skontao da na poslu necu apsolutno NISTA da radim citav dan nego cu da iskoristim to vreme da se zabavim skolskim aktivnostima da bi onda u svoje slobodno vreme mogao da gledam fudbal i tako se i dalje otudjujem od zene, moje verne druuge.  Od nje, koja zna da pati, koja zna da voli voljenog choveka, bitangu, mene.

Ovaj bi se post komotno mogao zvati i Serachka dijaspora.  A svidja mi se i Seljachka dijaspora, pa cemo vidjeti....

Euzubillllahhiminesheiitttaniradziiiimmmm.....

21.05.2008.

narkomanska dijaspora

jes da je narkomanka, al brate zna da peva.  Pitam se samo da se udeblja jedno 20 kila kolike bi joj samo sise bile kad je i ovako shtrkljavu chovjek (ili zhena) ima za shta uhvatiti na po puta izmedju usana i venerinoga brega.  Koji Brega?  Nije Brega nego brijega, samo sam se izrazio u narodnoj ekavici.

I da, nikakav sam chovek.  Nigde ni klasike a ni disko muzike.  C,c,c,c,c...

15.05.2008.

Kako biti indijanac a da te ne istrijebe

Da li sam los covjek (ili samo paranoican i sebican) ako mislim da nam ove prirodne tragedije (cikloni i zemljotresi) olaksavaju prehranjivanje chovjecanstva?  I da li mi ista pri tome pomaze sto mislim da bi bolje bilo da se bogati prestanu ovoliko bogatiti ili da se barem ljudi malo manje karaju i manje djece prave?  Predlazem da se vise drka a manje guzi i ako je to nacin da se zaustavi porast covjecanstva ja evo dizem ruku i podrzavam akciju.  I to ne samo da cu je podizati vech cu je i spustati ritmicno gore-dole, gore-dole, kolutati ocima i tako aktivno ucestvovati u zaustavljanju porasta broja stanovnika ove nesretne planete.

Predlazhem vlasnicu bloga "masturbacija" za predsjednika, a ja cu biti zaduzen za moral i podrzavati sirenje ideje.

09.05.2008.

Piss on Earth

Gadi mi se malo ona lista "poznatih" blogera.  Nema naime niti jedne zene, a za vecinu tih poznatih ljudi nikada nisam cuo iako sebe uopste ne smatram neobavjestenom osobom.  Al jebo njih.  Evo mene, dugo me nije bilo Sheki.  Frka, panika, recesija, kurve, cikloni, obaveze, odvukose me priveremeno od ovog skromnog utocista punog skoncentrisanih misli pretocenih u zlodjela.  Kako javlja gmail, dvoje novih ljudi, oboje iz Svecke su me dodali medju prijatelje te im se ovim putem zahvaljujem i ne obecavam im nista osim dosade i klasicne muzike.  Ponekad mozda bude i neka disco stvar, hajde dobro.  Sta ima u vas?

21.03.2008.

Top of the pops

Jedna od najboljih stvarki svih vremena.

10.03.2008.

Od Vardara pa do Triglava

Ja sam od Vardara pa do Triglava u zivotu prosao jedno hiljadu puta.  Mnogi od vas su takodje a da toga zapravo nisu ni svjesni.  I to svaki put od Vardara pa do Triglava prodjem za nekih tri minute.  Vardar je bila buregdzinica na najgorom sirnocom na planeti, a Triglav je bila valjda kafana, ne sjecam se vise, malo dalje od Vardara.  A mozda je bila i cevabdzinica.  A sve se to desavalo u ulici Djure Djakovica, kad se ono hoce u Kino 1.Maj.
Kad kupis kospe i jeftinu kartu.

07.03.2008.

Dusan Makavejev

25.02.2008.

Poneeedeljaaaak...

Danas nema sefa na poslu sto znaci da nema ko da mi zaviruje u monitor. 
Do prve kafe jos nekih 25 minuta a glava me vec boli. 
Krijem od zene da pusim, a ona i sama pusi. 
Krijem od zene da pusim a ona mi cita blog.
Krijem od zene da je varam a ona mi cita blog.
Ovo sam slagao, ali dobro je zbog dramatizacije.
Ponedeljak je, a ja nisam s onom koju volem.

16.02.2008.

Krv i znoj

Danas je jedan od onih dana.  Jedan od onih koje volim.  Jedan od onih sto su sve rjedji.  Jedan od onih kada se okrenem sebi, zemlji, vodi i suncu koje zalazi. Tu moju ugodnu samocu je pokvario covjek koji je dugo gazio kroz plitku vodu i zaklanjao mi veliko crveno sunce u zalasku vjerovatno upraznjavajuci neki svoj mali ritual kupanja u okeanu za vrijeme dok sunce dotakne horizont pa sve dok ono potpuno ne potone, kada on izlazi, vraca se na plazu i radi sklekove stopala okrenutim moru.  Da li je taj ritual samo njegov ili je to dio njegove kulture, tradicije ili to mozhda uopshte nije ritual.  Mozda se to njegovo kupanje u moru danas sasvim slucajno poklopilo sa zalaskom sunca a ja sam od toga pokusao da napravim novu epizodu Opstanka ili Hodoljublja.  Istresao sam pijesak iz cipela, ustao i razgulio.  A onda sam sreo tebe i vratili smo se u nas mali vigvam da zajedno popusimo lulu mira.

10.02.2008.

Rano uzjutra

Sto sam stariji moj se svemir sve vise svodi na sve manje ljudi, samnom presvijetlim u njegovu centru.  O drzavama, predmetima i institucijama da i ne govorimo.  Boli me kita sve dok lova  od crncenja redovito kapa na moj racun.

Medjutim jedno moram da priznam, u zadnje vrijeme volim plavo.  Ne mislim na boju dresa ni  boju fesa nego na zutu boju kose kod zena.  Neka mi oproste sve moje smedjokose, ridjokose, crnokose i ostale obozavateljke ali Dijaspora je evo javno izrazio svoju prvu preferencu. 

Takodje Dijaspora svecano izjavljuje da je i nesretno zaljubljen jer mu je njegova saputnica smedjokosa a takva planira i da ostane.  Medjutim sve dok zadovoljava Dijasporine seksualne potrebe svojom zlatnom pickom, vrata njenog doma su i vrata moga doma.   Dobro sad, ima tu i ljubavi, povjerenja, prijateljstva i svega onog ostalog i manje bitnog, sto cini relaciju izmedju muska i zenska trajnom. 

Bla, bla, bla... 

01.02.2008.

A sta cemo sad?

Jedna od losijih strana ratova, globalnog zagrijavanja, zemljotresa i slicnih katastrofa je sto se zene vise nece moci napucavati i lijepo izgledati za nas obicne posmatrace.  Moracemo se navikavati na prirodnu ljepotu.

31.01.2008.

One hit wonder

Sve sto mi treba je da napisem jednu jedinu jebenu pjesmu (JJJP), neki hit, nesto sto ce narod da voli i da onda od toga zivimo sretno i ja i moja zena i djeca i unuci i tako sve dok logorske vatre ne dogore.

Evo nekih primjera od kojih su tako neki sretnici uzeli pinku i skontali "jebo to, vidio sam da mogu i sta vise koji kurac da pisem" pa ostatak vremena tj zivota iliti 12 mjeseci godisnje proveli u lezaljkama uz rub bazena cirkajuci koktele, od nespavanja, alkohola i koke krvavih ociju sakrivenih iza tamnih naocala okruzeni prekrasnim kokama u sarenim bikinijima sa cvrstim guzovima i sisama.

Ehhhh....

# Los Del Rio - "Macarena" (1996)
# Soft Cell - "Tainted Love" (1982)
# Dexys Midnight Runners - "Come On Eileen" (1982)
# Right Said Fred - "I'm Too Sexy" (1991)
# Toni Basil - "Mickey" (1982)
# Baha Men - "Who Let the Dogs Out?" (2000)
# Vanilla Ice - "Ice Ice Baby" (1990)

Samo to, samo to, samo to...

30.01.2008.

AM

Imala je prekrasno lice.

"Voljela bih da te nasminkam" rekla joj je Zeljka jednom u "Posti", a ona se zbunila i iz ionako skromnog rjecnika nije uspjela nista da izdvoji i da joj se zahvali, vec se samo malo zacrvenila i razvukla usne u osmijeh od kojeg je mene u momentu samo nesto presjeklo.

U trenutku dok se automobil punio vodom pitao se sta bi se desilo da je tog dana izasao iz autobusa koji je cekao svoj vozni red i presao cestu.

29.01.2008.

FM

Oprao sam zube, ispratio zenu na posao, radio trbusnjake, tusirao se, izdrkao, obrijao (ne bas u tom redoslijedu) napravio dorucak uz neki FM radio, obukao nove kozne cipele, upalio auto, odvezao se iz grada, krenuo na zapad, uvijek na zapad, udahnuo duboko, pritisnuo papucicu gasa do kraja, probio ogradu i sunovratio se u provaliju.

23.01.2008.

Coldfusion dijasporske kuhinje

Sta se desi kada kombinujete neke stare albume grupa Radiohead i Massive Attack? 

Dobijete Horace Andy cover pjesme Airbag sa OK Computer.

Ne obracajte paznju na video, slusajte, zazmirite i uzivajte.

20.01.2008.

Obavjestenje

Otisao sam u vojsku, vracam se odmah.

18.01.2008.

Volio bih a mozda i ne bih

Volio bih da sam Bruce Lee pa da kad me neko iznervira a ja odmah sakom u glavu.
Volio bih da te ne volim da ti crne oci ne pamtim.
Volio bih moja bejbi, mejbi.
Volio bih da si sunce a ja oblak mali.
Volio bih da si tu nocni program je na radiju.
Volio bih noćas da je svijet od stakla srce si mi rukom iz grudiju makla.
Sad bez zezanja.  Volio bih da izvadim ove kake iz nosa sto su mi se zalijepile a ne mogu da ih izvadim.

17.01.2008.

This is your life

And you open the door and you step inside
We're inside our hearts
Now imagine your pain as a white ball of healing light
That's right, your pain
The pain itself is a white ball of healing light
I don't think so

This is your life, good to the last drop
Doesn't get any better than this
This is your life and it's ending one minute at a time

This isn't a seminar, this isn't a weekend retreat
Where you are now you can't even imagine what the bottom will be like
Only after disaster can we be resurrected
It's only after you've lost everything that you're free to do anything
Nothing is static, everything is appaling, everything is falling apart

This is your life, this is your life, this is your life, this is your life
Doesn't get any better than this
This is your life, this is your life, this is your life, this is your life
And it and it's ending one-minute at a time

You are not a beautiful and unique snowflake
You are the same decaying organic matter as everything else
We are all part of the same compost heap
We are the all singing, all dancing, crap of the world

You are not your bank account
You are not the clothes you wear
You are not the contents of your wallet
You are not your bowel cancer
You are not your grande latte
You are not the car you drive
You are not your fucking khaki's

You have to give up, you have to give up
You have to realize that someday you will die
Until you know that, you are useless

I say let me never be complete
I say may I never be content
I say deliver me from Swedish furniture
I say deliver me from clever arts
I say deliver me from clear skin and perfect teeth
I say you have to give up
I say evolve, and let the chips fall where they may

This is your life, this is your life, this is your life, this is your life
Doesn't get any better than this
This is your life, this is your life, this is your life, this is your life
And it and it's ending one-minute at a time

You have to give up, you have to give up
I want you to hit me as hard as you can
I want you to hit me as hard as you can

Welcome to Fight Club
If this is your first night, you have to fight

Noviji postovi | Stariji postovi